Piše: Marko Njegić

Etiketu "Netlix Originals", pod kojom streaming servis plasira "originalne filmove" (i serije) iz vlastite produkcije, treba uzeti sa zrncem soli. Da originalnost često ne stanuje tu potvrđuje i najnovija Netflix a(tra)kcija Project Power redateljskog dvojca Henry Joost-Ariel Schulman (Nerve) s oskarovcem Jamiejem Foxxom i Josephom Gordon-Levittom u glavnim ulogama. Scenarij za Project Power, koscenarističko djelo dua Jost-Schulman i Mattsona Tomlina (nadolazeći The Batman), kombinacija je niza filmova, teški žanrovski "mish-mash". Imamo tabletu koja daje daje korisnicima neograničenu moć ili mijenja percepciju njihove svijesti (The Limitless, Dredd). Tableta ih pretvara u nadbića (Lucy) nadomak mutantskih superjunaka ili supernegativaca (X-Men, Push), iako žive u normalnom svijetu (serija The Boys) gdje, opet, nije normalno vidjeti da se metak odbija od nečijeg lica u usporenom pokretu (Matrix, Wanted), ali se odbija.

Project Power; režija: Henry Joost & Ariel Schulman; uloge: Jamie Foxx, Joseph Gordon-Levitt; 2020.

IMDb rejting: 6.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 59%

Konkretno, od lica policajca iz New Orleansa Franka kojega Gordon-Levitt glumi kao svog lika u nastavku Viteza tame, Početku i Looperu, blockbusterima kojima se kalio kao akcijski junak i korektno parira žanrovski iskusnijem Foxxu (Mamac, Stealth, Poroci Miamija, Kraljevina, Odbjegli Django, Misija: Bijela kuća...). Puno je, dakle, varijacija na oprobane teme, scene ili likove u Project Power, ali olakotna okolnost je da film, suprotno mnogim Netflixovima, uglavnom funkcionira solidno i uspijeva biti dovoljno adiktivan. U usporedbi s The Old Guard, osrednje-slabašnom mješavinom Higlandera, X-Mena i Expendablesa, ovo je pristojan (fantastični) akcijski film koji varijacije odrađuje zanimljivo i uspijeva pronaći dio vlastite osobnosti u akciji, ironiji ili karakterizaciji.

Primjerice, Frank želi biti "dirtyharryjevski" policajac i čak oponaša Prljavog Harryja ispred svoje mlade dojavljivačice, reperice Robin (Dominique Fishback), koja za Clinta Eastwooda zna iz – Mostova okruga Madison. Frank istražuje novu drogu koja korisnike transformira na pet minuta u supermoćnike, a i sam je koristi za borbu protiv takvih supernegativaca. Kvaka je da je svačija moć "x-menovski" drukčija i da nitko ne zna kakvu će moć dobiti prije nego prvi put čvakne tabletu. To može rezultirati "cool" manifestacijom moći, ali i dovesti do toga da izgleda kao da transformacija u superjunaka ili supernegativca pođe po zlu jer ni smrt (eksplodiranjem, implodiranjem) nije isključena.

Kad odluči degustirati robu, jedan diler će, tako, planuti i pretvoriti se u hororsku inačicu Ljudske baklje iz Fantastične četvorke, a sam Frank npr. ima moć da mu koža postane otporna na metke ispaljene iz neposredne blizine, kao u dojmljivoj "slow motion" sceni odbijanja plotuna od njegov obraz. "Hajde, želim vidjeti što će se dogoditi", potiče Frank nekoga da uzme drogu kao da ga izaziva na revolveraški obračun. Najuža premisa filma je bila iznimno potentna – biti superheroj ili supernegativac na pet minuta (štoperica uključena). Jer, svatko je, danas više nego ikad, željan svojih pet minuta slave, a u filmu se to može izokrenuti i postati pet minuta strave, pod uvjetom da ne stradaš i(li) u smrt povedeš sve oko sebe već u prvih nekoliko sekundi.

Temporalna odrednica od pet minuta je iznimno intrigatna pa i subverzivno-provokativna za današnje vrijeme u kojem nove hiperaktivne (streaming servis) generacije gledatelja često pate od ADHD poremećaja i jedva mogu biti skoncentrirani na nešto onoliko vremena koliko bi im tableta iz filma omogućila da budu superheroji (Quibi). Jost-Schulman i Tomlin, nažalost, ne riskiraju da zagrebu duboko ispod površine kako, potencijalno, ne bi izgubili vlastite gledatelje satirizirajući njihov poremećaj održavanja koncentracije, stoga Project Power neće postati nova ekstremno-akcijska himna ADHD-ovskom novom mileniju kao suludi Crank 1&2 dvojca Neveldine-Taylor. Autore filma više zanima akcija nego reakcija, ali barem je Project Power na tom polju konkretniji i uzbudljiviji od The Old Guard, koliko god i sam znao biti "netflixovski" generičan.

Nekoliko je scena vrijednih isticanja, premda ne izgledaju toliko budžetski napucane da bi opravdale budžet filma od 85 milijuna dolara. Za početak, tu je scena kad Frank hvata kameleonskog pljačkaša banke koji se momentalno prilagođava eksterijerima i interijerima, tj. kamuflira u sve okolo njega, ponašajući se poput Predatora, T-1000 i Nevidljivog čovjeka. Dobro je režirana scena pucnjave u klubu promotrena iz neočekivane perspektive djevojke u procesu zaleđivanja koja je trebala poslužiti kao pokusni kunić u demonstraciji moći tablete u orkestraciji dilera Biggieja (Rodrigo Santoro), nimalo prijetećeg glavnog negativca, posebice kad se pretvori u nakupinu piksela.

Naslutili smo da scena neće imati "point od view" drugog junaka filma, Foxxova Arta, kad su redatelji "crankovski" prislonili objektiv na sami vrh cijevi njegova pištolja koji nišani u nečije oči, ali interesantno je da su odlučili napraviti krajnje iznenađenje, kameru postavili iza pleksiglasa i akciju sagledali očima pasivnog promatrača u stanju ledene agonije. Najspektakularnija akcijska scena je ostavljena za kraj. Oslobađanje Artove moći rezultira svojevrsnim spojem termonuklearne eksplozije i tsunamija: meci se u ultra-usporenom "usporenom pokretu" otapaju, a moć djeluje na negativce kao da je puštena iz Kovčega prvog Indiane Jonesa. Project Power je samo u toj sceni projektirao snagu veću od Old Guarda u cijelosti.

Batman i Robin je samo film

Kad Robin počne surađivati s Artom, eto najeksplicitnije stripovsko-superjunačke referencije. "Mi smo kao Batman i Robin", uživljeno će ona. "Nismo, to je film".

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija