Tenet: James Bond u ‘nolanovskom‘ vremenu i prostoru

Piše: Marko Njegić

Prespavati ili pisati istu večer o Tenetu? Pisati. "Vrijeme istječe", glasi dramatična krilatica Teneta koji nije Inception da je poželjno ušuškati se u carstvo snova i odsanjati film, premda mu je najsrodniji od svih blockbustera Christophera Nolana. Sat otkucava u Tenetu i izvan njega. Veliki su ulozi u pitanju i Tenet nosi težak teret. Junaci Teneta, CIA-in superšpijun znan kao Protagonist (John David Washington) i njegov britanski partner Neil (Robert Pattinson), moraju svojevrsnim putovanjem kroz vrijeme spasiti svijet od Trećeg svjetskog rata, nečeg goreg od nuklearnog holokausta. A sam Tenet mora spasiti ljetnu kinosezonu i kina općenito, zadržati filmove na velikom ekranu gdje pripadaju i odlijepiti ljude od streaming servisa za koje su se zalijepili tijekom višemjesečnog "lockdowna". Davanje Teneta na neki streaming servis za Nolana nije dolazilo u obzir. Kad se pogleda akcijsko-špijunski SF triler, jasno je i zašto.

Tenet; režija: Christopher Nolan; uloge: John David Washington, Robert Pattinson, Kenneth Branagh, Clemence Poesy, Elizabeth Debicki; 2020.

IMDb rejting: 8.2/10

Rotten Tomatoes rejting: 83%

Palindromski naslovljeni Tenet je rasni kinodoživljaj, pojam sinematičnosti, grandiozni audiovizualni megaspektakl koji bi mogao otpuhati koronsku masku s lica gledatelja snažnom zvučnom slikom ("sound" efekti i bombastična glazba Ludwiga Göranssona kao zamjene za Hansa Zimmera). Ovoljetni "streamingovski" blockbusterčići u usporedbi s Tenetom izgledaju poput siročića u dronjcima pored skockanog Jamesa Bonda kojeg Nolan voli otkako je pogledao Špijuna koji me volio. "Cameronovska" budžetska velebnost vrišti iz gotovo svakog šireg kadra. Nolan kao da je došao iz budućnosti i znao da bi ljudi, nakon mjesečnog izbivanja, mogli zaboraviti kako je to gledati pr(a)vi blockbuster na velikom ekranu i koristi svaku priliku da u totalima istakne proračun i logistiku Teneta, ali i – vizionarski – maske na licu likova.

Najbudžetiraniji Nolanov film i jedan od najskupljih svih vremena imponira velebnošću i širi proračunske horizonte velikoekranskog (akcijskog) blockbustera. "Dragi moj, nemoj se bojati imati VEĆE snove", rekao je lik Toma Hardyja u Početku. Nolan je imao tu rečenicu na umu i u snu unutar sna Inceptiona usnuo Bond-film u "nolanovskom" vremenu i prostoru, raskošnih metafizičko-temporalnih akcija i atraktivnih globtroterskih lokacija, kao i "bondovskih" negativaca kakav je trgovac oružjem Andrei Sator (teatralni Kenneth Branagh), pokretač "temporalnog Hladnog rata" s oružanim plutonijem kojeg junaci pokušavaju preventirati. Tenet je komotno mogao preoteti naslov Za smrt nema vremena nadolazećem "Bondu". Nema vremena za smrt čovječanstva u filmu i kina izvan njega. Kao i u mnogim Nolanovim ostvarenjima (Memento, Početak, Interstellar, Dunkirk) vrijeme je ključan motiv – "time is of the essence".

Ono istovremeno teče naprijed i (u)natrag, kao u narativno reverzibilnom Mementu, no ovaj put je obrtaj vremena iskorišten u SF akcijske svrhe. Obratnost dominira filmom pa u jednoj sceni Protagonist i Neal izvode "bungee-jumping" skačući najprije gore (na zgradu) i tek onda dolje, i to bez mehanike zakrivljenog vremena sposobne vratiti metke iz budućnosti u prošlost. "Jedan metak putuje kroz vrijeme naprijed, drugi nazad, netko ih proizvodi u budućnosti", znanstvenica Laura (Clemence Poesy) tumači Protagonistu tehnologiju koja može obrnuti entropiju objekta. Ispada da on ne puca nego hvata metak kad ispali nekoliko hitaca u metu. Što ova govori, zasigurno se pitate, kao i Protagonist, suočeni s novom Nolanovom temporalnom pseudoznanstvenom glavolomkom "nolanovski" fabricirane višestruke stvarnosti i paralelnih svjetova.

"Niste tu zbog 'što' nego 'kako'. Ne pokušavajte to shvatiti, osjetite to", Laura sugerira Protagonistu, pa i gledatelju, koje(g) kasnije čeka pitanje "Boli li te glava?" i savjet da se ne ukrcava u helikopter ako misli "linearno". Savjet je, dakle, da se gledatelj prilikom ulaska u kino prepusti Tenetu s otvorenim umom i srcem te sposobnošću nelinearnog razmišljanja. Odnosno, da barem "osjeća" film ako ga ne "shvaća". Međutim, Tenet se ne osjeća na isti način kao na novo kinogledanje definitivno superiorniji Početak i ne ulazi duboko u srce budući da je lišen dodirljivih emocija, time i emotivnog angažmana gledatelja, premda lik Satorove žene Kat (Elizabeth Debicki, najljudskiji lik filma) pokušava načiniti nasljednicom Mal (Marion Cotillard).

Emocije su se pogubile unutar originalne, ali veoma zapetljane priče, kompleksne i komplicirane, napisane da je filmofili dekonstruiraju ponovnim gledanjima Teneta koja bi mogla ići u prilog filmu, a u poistovjetljivosti ne pomažu ni mahom drveni glumci, počevši od "protagonista svježeg lica" Washingtona, znanog iz Crnog člana KKKlana. Denzelov sin nije prirodan nosač ovako velikog blockbustera, jednako kao što ni Nolan još uvijek nije sto posto prirodan akcijski redatelj u rangu Camerona, iako mu je akcija bolja iz filma u film, neovisno o tome što znade biti hladna, a ovdje je nadmašio samoga sebe. U Tenetu je Nolan s malo i nimalo računalnih efekata orkestrirao revolucionarnu akciju s kristalno čistom produkcijskom glazurom novomilenijskih akcijskih spektakala poput zadnje Nemoguće misije i publici dao nešto što dosad vidjela nije. Akcija je sve samo ne "deja vu" – ona je već neviđena, spektakularna kao u sceni rotirajućih hodnika u Inceptionu, usporediva s vožnjom u suprotnom smjeru na punoj autocesti ("Vi ste obratni, svijet nije").

Inverzija vremena i obratna kronologija omogućava Nolanu da se poigra s naprijed-natrag koreografijom akcije, bilo da se meci vraćaju natrag u pištolje nakon što su ispaljeni ili da automobili jure naprijed kroz vrijeme na "rikverc" dok se istodobno isprepleću dva (ili tri) smjera vremena, ono što se događa s onim što se (još nije) dogodilo. (Filmski) svijet se od katastrofe simbolički spašava rekonstrukcijom vremena na blockbusterski način. Finale je za anale s dvosmjernim protokom vremena - junaci trče naprijed, a eksplozije se povlače natrag i srušene zgrade se vraćaju u prvobitno stanje prije eksplozije. Blockbuster se u kina vratio s praskom.

Uništen pravi avion

Nolan je za potrebe filma uništio pravi avion, što je danas rijetkost u svijetu digitaliziranih blockbuster, ali Nolan u tome ipak nije pionir. Pravi zrakoplov je prije Teneta eksplodirao u Brzini, ako ne i Umri muški 2.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prehodna
Project Power: Tablete za superjunačenje
Sljedeća
Džemo: Neobična priča (ne)običnog čovjeka