Piše: Marko Njegić
Šmeker. Slika ljepuškastog Roberta Redforda (1936 – 2025.) trebala bi stajati u rječniku pored ove riječi. Može kadar iz Butcha Cassidyja & Sundance Kida, Tri Kondorova dana, Moje Afrike, Nemoralne ponude pa i Kavalira s pištoljem, posljednjeg filma s Redfordom u glavnoj ulozi prije nego što se umirovio. Spomenuti filmovi pokrivaju razdoblje od 1969. do 2018.
Punih 50 godina Redford je bio sinonim za holivudskog šmekera, frajera, kavalira. Voljele su ga naše majke i bake, ali i sestre, žene i muškarci. Međutim, bio je i puno više od šmekera, dobar glumac, Oscarom nagrađeni redatelj i producent, strastven aktivist, vizionarski suosnivač Sundance festivala koji je trasirao nezavisnu američku kinematografiju devedesetih na čelu sa Stevenom Soderberghom, Quentinom Tarantinom i Kevinom Smithom.
Mogao je Redford sve, biti s obje strane kamere kao jedna od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, oskarovski režiser i promotor mladih filmaša. Bio je (lijepo/najljepše) lice ”novog Hollywooda” i sa Sundanceom porinuo američke ”indie” filmove kakve znamo.
Redfordov uspon dogodio se baš u jeku ”novog Hollywooda”, nakon probojnih uloga u Sve o Daisy Clover i Bosonogoj u parku, gdje se on pojavnošću nije uklapao među dominantne glumce poput Jacka Nicholsona i Genea Hackmana, otprilike kao Alain Delon među francuske ”novovalovce” na čelu s Jean-Paulom Belmondom.
Ako se nije poružnjivao za uloge, Redford je subvertirao imidž zlatnog dečka, počevši od Potjere bez milosti u kojoj je bio zapažen pored jednog Marlona Branda, inzistirajući na širenju glumačkog raspona i pojavljivanju u filmovima poput političkih satira (Kandidat) i trilera (Three Days Of The Condor, Svi predsjednikovi ljudi), epskih drama (Veliki Gatsby), krimi komedija (Žalac), eko-vesterna (Jeremiah Johnsona), a ne samo romansama tipa Djevojka koju sam volio s Barbrom Streisand, premda je dao veliki obol tom žanru (Out of Africa, Havana, Nešto posve osobno, Šaptač konjima).
Odlično je funkcionirao u ”buddy” kombinacijama s Dustinom Hoffmanom (All The President‘s Men), Paulom Newmanom kojemu je preoteo Katharine Ross u Butchu Cassidyju i Sundance Kidu, te Bradom Pittom, režirajući nasljednika u Rijeci sjećanja i glumeći s njim u hitu Zanimanje: Špijun, a možda ga je i inspirirao za film Upoznajte Joea Blacka ranom ulogom lijepe Smrti u Zoni sumraka.
Režija je prirodno legla Redfordu, osobito režija glumaca, od Pitta do Ralpha Fiennesa. Iako Obični ljudi nisu trebali osvojiti Oscara i za režiju pored Razjarenog bika Martina Scorsesea, Redford je ostvario respektabilan redateljski opus (izdvajaju se još satirični Kviz i romantični The Horse Whisperer kao njegovi Mostovi okruga Madison).
Na respektabilan način Redford je premostio i glumačko sredovječje, pronašavši novu mladost u devedesetima megahitom Nemoralna ponuda i predstavivši se mlađim generacijama s Uhodama, slično kao što je napravio i u 2010-ima ulogom negativca u Kapetanu Americi 2 (da se Marvelov superheroj pojavio u kinu sedamdesetih, on bi bio njegov idealan tumač).
Ponajbolju ulogu života, glumački ”one man show” u izvrsnoj ”survival” drami Sve je izgubljeno, Redford je dao u sumrak karijere koju je sućutni i suptilni The Old Man & The Gun prilično savršeno sumirao na ”meta” način, referirajući se na njegov filmski lik i djelo. Oproštajni Kavalir s pištoljem udarat će još snažnije sad kad je Sundance Kid i Šaptač konjima odjahao u legendu.
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
