Da je riječ o vrhunskom filmskom ostvarenju biće vam jasno nakon prvih pola sata, a kako vrijeme bude prolazilo i bude se bližio kraj filma, ta tvrdnja će sve više i više dobivati na značenju. Dakako, radi se o najnovijem filmu britanskog sineaste Martina McDonagha, Wild Horse Nine (Divlji konj broj devet, 2026), reditelja šest puta nominovanog za Oscara i dobitnika priznanja Američke akademije za Najbolji kratki film, Six Shooter (2004). McDonaghi je ovo tek peti film u karijeri i kao takav ima nešto od DNA-a njegovog prvog dugometražnog ostvarenja In Bruges (Kriminalci na odmoru, 2008).
Divlji konj broj devet; režija: Martin McDonagh; uloge: John Malkovich, Sam Rockwell, Steve Buscemi, Tom Waits; 2026.
IMDb rejting: 8.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 93%
Premisa je gotovo ista samo što je zanimanje protagonista izmijenjeno iz onog kriminalaca u agente CIA-e. In Bruges predstavlja kriminalni dvojac na odmoru u Brugesu od kojih jedan od njih dvojice treba da ubije drugog prema naređenju šefa, a sama lokacija je izabrana iz turističkih razloga. U filmu Wild Horse Nine dvojac agenata CIA-e dolazi na Uskršnji otok skoro u istom aranžmanu samo da bismo kroz određeno vrijeme saznali da je jedan od njih dvojice smrtno bolestan, a drugi treba da ga riješi muka metkom u sljepočnicu.
I jedan i drugi film imaju fan-tas-ti-čne glumce koji portretiraju likove sa tolikom uvjerljivošću i znalački profilisane da vam je prosto uživanje gledati ih kako dijele kadar i oživljavaju svoje karaktere. U prvom filmu to su Colin Farrell i Brendan Gleeson, njihovog šefa glumi ništa slabiji Mark Strong, dok u filmu Divlji konj broj devet to su John Malkovich i Sam Rockwell; Steve Buscemi je u epizodnoj ulozi MJ-a, njihovog šefa i šefa CIA-e.
Lik Malkovicha, Chris, što se otkrije brzo u filmu, bolestan je, ima karcinom i ostalo mu je svega sedam dana života, a izrazio je želju da ode na Uskršnji otok i vidi tamošnju atrakciju – Velike glave, gdje će ga u konačnici i lišiti života njegov drug i saborac Lee (Rockwell). Dok to ne obavi, Lee treba od Chrisa saznati neke veoma bitne detalje na kojima insistira MJ. Chris namjerava napisati memoare i u njima obznaniti, baciti svjetlo na događaje koji su prethodili atentatu na Kenedija, a koje samo on zna i MJ ne želi da iko drugi sazna. Ono što se posebno treba istaći jeste minijatura Toma Waitsa, muzičara, pjevača i povremenog glumca, koja je dala posebnu patinu kompletnom filmskom poduhvatu.
Svaki sitni sićušni detalj koji je McDonagh unio u scenarij i koji se spomene na početku, sredini ili na kraju, stručno, znalački je povezan, uvezan i utkan u film kojem ne možete naći niti jednu zamjerku. I još da bi posebno začinio film, McDonagh je ubacio dovoljnu dozu dobre (crne) komedije, koja je uz odlično raspoložene glumce učinila ostvarenje ni manje ni više nego pravim pravcatim prvoklasnim remek-djelom. Filmom koji će još dugo nakon premijere zračiti onim istim sjajem stekavši kultni status.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje