Piše: Sead Vegara
Kao i svaka druga dobra priča i ova filma pod nazivom Tony (2026) svoje srce sadrži i vrijedi ispričati zbog ljubavi prema jednoj djevojci. Činjenica da je riječ o biografskom filmu o slavnom kuharu Anthonyju Bourdainu, ujedno i priči o odrastanju, ništa manje ne bi bila zanimljivija i da je njen subjekt fikcionalan. Jednostavno, scenaristička ekipa Lou Howe, Todd Bartels, Matthew Miller i Matt Johnson (ujedno reditelj), uspjela je u namjeri da, uz veliku pomoć mladog Dominica Sesse, koji portretira naslovnog Tonyja, načini tako zanimljiv i sadržajan mladalački prikaz čovjeka koji će izrasti u jednog od najboljih svjetskih kuhara.
Tony; režija: Matt Johnson; uloge: Dominic Sessa, Antonio Banderas, Emilia Jones, Leo Woodall; 2026.
IMDb rejting: 7.3/10
Rotten Toamtoes rejting: 93%
A djevojka zbog koje je i počela cijela priča je Nancy (Emilia Jones), Tonyjev ljubavni interes, dvije godine starija od njega, koju će mladac šarmirati i na kraju balade ukrasti njeno srce. Samo da bi joj se dodvorio i impresionirao, lagaće joj da je dobio prestižnu stipendiju za mlade pisce i da piše knjigu. A ustvari, cijelo ljeto provedeno u Provincetownu, Nancyjevom rodnom mjestu, provešće u kuhinji restorana chefa Joséa Vatela (Antonio Banderas) gdje će isprva prati suđe, upoznavati se sa kuhinjom, te se polako zagrijavati za ideju da se upusti u kuhanje i postane ono za što je predodređen – veliki chef. Nancy će pričati priče kako svo svoje vrijeme provodi u pisanju, a jedna laž će voditi do druge i na kraju će shvatiti da je ne može više lagati.
Dominic Sessa, otkrovenje filma The Holdovers (2023), reditelja Alexandera Paynea, sa nevjerovatnom lakoćom i veoma uvjerljivo portretira mladog Tonyja, dok Banderas kao Vatel mentorski inspiriše i značajna je očinska figura. Mlada Emilia Jones šarmantna je u svom portretu djevojke koja očara našeg junaka i nije bez talenta. Leo Woodall ima zanimljivu epizodu kao jedan od “problematičnih“ kuhara.
Kompletna ekipa u Vatelovom restoranu čini široku lepezu likova i osobenosti, te su scene u kuhinji same od sebe životne i interesantne. Da bi kompletan film imao ono nešto što ga izdvaja od gomile sličnih jeste upravo taj savršeni odnos sastojaka, apotekarskom preciznošću izvaganih i oplemenjenih prstohvatom originalnosti, koji su u službi pričanja priče putem pokretnih slika.
Tony je takav film uz koji ćete moći istinski da se zabavite, opustite, i što je najvažnije nasmijete, jer u današnje vrijeme to je postala rijetkost. U vama će probuditi interesovanje da se odmah po njegovom završetku okušate u spravljanju nekog vama dragog jela ili ako ništa drugo onda posjetite obližnji restoran/fastfood i počastite se. Kada napustite hram sedme umjetnosti po završetku projekcije jedno je sigurno. Pripremanje hrane i uživanje u istoj, nakon odgledanog filma Tony više nikada neće biti uzimano zdravo za gotovo, te će postati prava mala svetkovina i ritual koji obavljate sa pažnjom svojstvenoj molitvi.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
