Piše: Vesko Kadić Bh. animacija, u odnosu na svjetsku ili, da uzmemo bliže određenje, na hrvatsku ili srpsku animaciju, nema validnost navedenih, što zbog veoma malog broja autora koji su se bavili animacijom, što zbog nepostojanja tradicije izražavanja bh. kinematografije u ovome rodu.
Piše: Vesko Kadić Kada je povijest bh. animacije u pitanju, nije se radilio o četiri ili pet nastalih individualnih animiranih filmova, nego su se unutar nje javili periodi koji su se mogli „zaokružiti“ u jednu cjelinu, nazvanu „pokret“ ili „škola“, što je bio dovoljan preduslov da se razmotri pitanje postanka povijesti bh. animiranog filma, unutar bh. kinematografije.
JU Bosanski kulturni centar KS, sa svojim partnerima, u periodu od 18. do 23. novembra organizira “Novembar film fest“, reviju domaćih i regionalnih filmskih ostvarenja, proizvedenih, ili distribuiranih tokom 2024.
Piše: Nisad Selimović Jedan takav život, pun znanja i ljubavi prema onome što je voljeno - u ovom slučaju sedmoj umjetnosti, prestao je da postoji proteklog ponedjeljka. U osamdesetoj godini preminuo je naš voljeni prijatelj i kolega Vesko Kadić, vrsni poznavalac filma, njegove teorije, estetike i same pojave ove intrigantne umjetničke grane.
Piše: Vesko Kadić Na koncu, za nadati se da će ova Mala povijest bh. kratkometražnog filma u cjelini poslužiti nekome da je dopuni, a i onima koji o ovoj vrsti filma nisu mnogo toga znali. Za nevjerovati je jedino, da ne postoji kinogledatelj koji se, barem jedanput nije susreo s kratkim filmom prikazanim prije cjelovečernjeg igranog filma, ili u posljednje vrijeme njegovim predstavljanjem na TV ekranu.
Piše: Vesko Kadić Sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, pa sve do rata u BiH ne zapažaju se neka značajna djela autora kojih smo u “Maloj povijesti bh. dokumentarnog filma“ analizirali, a razlog može biti u pojavi TV-a koja posredstvom svojih, za nju specifičnih reportaža preuzima ulogu filmskog dokumentarnog zapisa, ali ne u njegovim vrijednostima, jer TV gledatelj želi da bude više informiran, nego da mu se predoči dokument u imanentnom autorskom pogledu na svijet, što je dokumentarni film najčešće imao u prvom planu.
Piše: Vesko Kadić Jedan od najkontraverznijih bh. redatelja, radikal u svakom pogledu, bio je Bahrudin-Bata Čengić, rođen u Maglaju 1931, godine, a preminuo u Sarajevu 2007. godine. Na filmu je od 1951. godine, a status umjetnika dobiva sedam godina kasnije. Studirao je na Filizofskom fakultetu u Sarajevu, a specijalizaciju završio u Londonu, gdje je i asistirao u nekim filmovima engleskih redatelja. U njegovoj filmografiji zabilježeno je da je snimio veliki broj dokumentarnih, pa čak i jedan kratki igrani film (Život je lijep, 1976), ali je prepoznatiljiv po učinku kojeg je postigao u realizaciji cjelovečernjih igranih filmova.
Piše: Vesko Kadić Na mikroplanu ovih zakucanih filmskih pravila, našao se i bh. kandidat za Oscara, film Ekskurzija scenaristice i redateljice Une Gunjak. Pošto su članovi Američke filmske akademije za izbor filmova koji su kao kandidati imali šansu da uđu u najuži krug za dobivanje Oscara, posebice se to odnosilo na filmove vanengleskog govornog područja, imali na umu da filmovi moraju biti strogo selektovani po pravilima Filmske akademije, kako je mogao da prođe bh. kandidat Ekskurzija (danas već znamo rezultat) i kakve su mu bile šanse da bude među pet sretnika?
Piše: Vesko Kadić I tako, samo u jednom danu (svaki dan, svako godišnje doba) dat je prikaz mjesta i vremena življenja ovih malih ljudi koji se susreću sa svojim nedaćama, kao da su već odrasli ljudi koji se nalaze na zalasku svoga života. Koliko god težak, toliko i humorom savladiv put, slika je ovih dječaka koji su odlučili da kroz školovanje postanu pravi ljudi, kako su im to imali običaj reći stariji koji nisu imali slično iskustvo školovanja, ako su uopće i išli u školu.
Piše: Vesko Kadić Hajrudin Šiba Krvavac (22.12.1926. – 11.6.1992.) bh. filmski režiser, najkomercijalniji bh. filmski stvaratelj, pobornik akcionog filma, iznad svega zaljubljenik u svoje glumce i uporabe neograničene količine filmske vrpce, volio je filmsku priču, filmovima fikcije nije bio sklon, ali nije ni mrzio aktere ne-narativnog filma. Volio je svoje Sarajevo, posvetio mu jedan film, i kada mu je u ratnim danima život bio o koncu nije ga želio napustiti. Ilegalac i partizan u duši, snimao je filmove istine u kojima je pošten i hrabar čovjek bio centar svijeta. Umro je poput svojih junaka hrabro i dostojanstveno kao malo koji Sarajlija svoga doba.
