The Running Man: Kako je Schwarzenegger otrčao pred rudo

The Running Man: Kako je Schwarzenegger otrčao pred rudo

Piše: Marko Njegić

Niz plakatnih posveta kino i videohitovima osamdesetih druga sezona izvrsne televizijske serije Stranger Things zaključila je filmofilskom inverzijom postera kultnog distopijskog SF trilera The Running Man. Krupni plan šerifa Jima Hoppera na crno-bijelom plakatu odgovara krupnjaku Schwarzeneggera. Parafraziran je i akcijski natpis s istaknutom junakovom ulogom spasitelja. Na dnu postera, pak, skiciran je djelić akcije iz “upside down“ svijeta ispod ovog našeg, raspoređen da odgovara komadićima “underground“ arene za sadistički gladijatorski TV show Trkača u kojem živopisni lovci ili “stalkeri“ rade o glavi natjecatelja hokejaškim palicama, motornim pilama, munjama i bacačima plamena.

Trkač; režija: Paul Michael Glaser; uloge: Arnold Schwarzenegger, Erland Van Lidth, Jim Brown, Maria Conchita Alonso; 1987.

IMDb rejting: 6.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 67%

Veoma je zanimljivo da je jedna TV serija opčarana osamdesetima na vrhuncu “zlatnog doba televizije“ odala počast Running Manu u razoblju kad film ispred svog vremena koji je otrčao pred rudo slavi 30. rođendan, koincidentno u (2017.) godini društveno-politički proreknutoj davne 1987., sa zloslutnom vizijom budućnosti, odnosno naše sadašnjosti. Naime, futuristički Trkač se, među ostalim, bavi(o) odnosom velikog i malog ekrana, filma i TV-a. Na ulicama Los Angelesa budućnosti, Istrebljivača za siromahe, nalaze se veliki ekrani nalik kinoplatnu i emitiraju iznimno gledani titularni televizijski show, koncipiran poput žanrovskog filma sedamdesetih/osamdesetih i sportske TV zabave poput kečera, a vizionarski provučen kroz “reality“ preteču “Big Brothera“ itd.

U Running Manu, TV showu i filmu, natječu se Rollerball, Pobješnjeli Max i horori a la Teksaški masakr motornom pilom ili Petak 13.. Scena Trkača kad “stalker“ znan po imenu Subzero (Professor Toru Tanaka) u hokejaškoj opremi navali na Schwarzeneggerova “runnera“ Bena Richardsa i njegovu dvojicu prijatelja evocira ubojitu kombinaciju hokeja, nogometa, motocrossa i gladijatorstva Rollerballa. Električni Dynamo (Erland Van Lidth) nalazi se za upravljačem vozila neiskorištenog na snimanju Mad Maxa 2&3. Buzzsaw (Gus Rethwisch) je posudio motorku od Leatherfacea. Fireball (Jim Brown) lagano kaska za Amber (Maria Conchita Alonso) poput Jasona Voorheesa u lovu na tinejdžere.

The Running Man, film, proizvod je dekade koja je naslijedila ili iznjedrila sve od navedenog, ali i Escape From New York, Cobru, RoboCopa i Schwarzeneggera kao popkulturnu akcijsku ikonu, majstora “one-linera“ i utjelovljenje hibridnog SF žanra (Terminator, Predator, Total Recall). Lov se proteže kroz 400 blokova ostataka velikog potresa 1997., godine kad se odvijao Bijeg iz New Yorka. “Stalker“ s pilom bi lako mogao biti Night Slasher iz Kobre. TV reklama za emisiju “Pentranje za dolare“, s natjecateljem koji se penje po konopu punom dolarskih novčanica dok na njega vrebaju dobermani razjapljenih ralja, emitirana je ispred nosa RoboCopa.

A Arnie pri početku Trkača nosi željeznu gredu na ramenu poput debla u Komandosu, u jednom trenutku kaže i “I'll be back“ i općenito sipa šlagvorte kao od šale na račun bodljikavom žicom zadavljena Subzeroa (“Plain zero“, “Pain in the neck“), prepolovljena Buzzsawa (“Kidnuo je nalijevo/nadesno“) i zapaljena/raznesena Fireballa (“Da ti pripalim?“, “Koja usijana glava!“). Televizijski show “The Running Man“ je sukus američke filmske, kinokulture osamdesetih koja je (de)generirala televizijsku na dva pola poput prepilana Buzzsawa. S jedne, lošije strane imamo sve bolesnije “reality“ emisije. S druge, bolje, sve popularnije TV serije, od Stranger Things nadalje, kao “nove filmove“.

Trkač je predviđajući metafilmski komad satiričnog i ironijskog SF-a uperen kontra prirode medijskog aparata (film/TV), “entertainment“ industrije preokupirane nasiljem, no to je onda promicalo mnogima kad su se nacrtali ispred kina/videoteke želeći vidjeti novi “SF akcioni hit“ Schwarzeneggera. Sam nasilni film koji gledamo i nasilni televizijski show unutar njega su metafora za gledateljsko iskustvo u (kućnom) kinu, gledanje u veliki ili mali ekran kao mjesto gdje se ostvaruju sve fantazije (akcijski junak kao vođa pokreta otpora protiv sustava/policijske države, izbavitelj naroda od represivna režima u finalnom Commando modu), pa i one najprljavije (tko će koga i kako ubiti u brutalnom TV showu).

Ako pogledamo u Running Mana s odmakom od 30 godina, vidimo aktualnu refleksiju sadašnjosti, zasigurno i budućnosti, projekciju kino i TV “entertainmenta“ jučer, danas i sutra, što mu ove godine više nego ikad daje na relevatnosti i čini ga vrijednim repriznog gledanja. Više stvari iz Trkača se obistinilo i obistinjuje se na filmu (Igre gladi) i u stvarnosti (koncept TV medija) ili se tek treba ostvariti (velika je šansa da ćemo jednog dana gledati identičan reality show), a neke paralele sa “life imitates art“ stvarnošću današnjice upravo su frapantne. Prolog filma glasio je ovako…

“Do 2017. svjetska ekonomija je doživjela kolaps, vlada nestašica hrane, prirodnih dobara i nafte. Željeznom šakom vlada policijska država podijeljena na paravojne zone. Televiziju kontrolira država. Najpopularniji televizijski program u povijesti je postao sadistički TV show 'The Running Man'. Cenzurira se sva umjetnost, glazba i komunikacije. Neposluh se ne tolerira. Mali pokret otpora je uspio preživjeti u podzemlju. Kada visokotehnološki gladijatori nisu dovoljni za gušenje želje za slobodom, direktnije metode postaju nužne…“.

U stvarnoj, približno distopijskoj 2017., kao zamišljenoj prije 30 godina, ekonomija se još nije oporavila nakon financijske krize iz 2007. Sve je više siromašnih ljudi u militariziranoj Americi, na korak od ulice gdje bi mogli na velikim ekranima gledati reality TV i kladiti se na pobjednike kao u filmu, dok elita živi u odijeljenim neboderima gledajući televiziju u udobnosti doma. Interesantno je da u filmu većina ljudi na ulicama pripada manjinama i mahom su to imigranti koji nisu popularni u američkoj stvarnosti. Na televiziji pod kontrolom države gledanošću dominiraju reality showovi nadomak Trkača i, baš kao u filmu, služe za distrakciju, pranje mozga nacije od ključnih problema.

Američka politika je sama pretvorena u reality show pod vodstvom teatralnog predsjednika veoma nalik “celebrity“ voditelju “Running Mana“ Damonu Killianu (Richard Dawson) koji ima vlastitog “theatrical“ agenta. Killian je u filmu egoističan, mizoginičan seksist i moćan poput prvog čovjeka Amerike, možda bi i postao predsjednik da je poživio. Ne želi da mu visažisti diraju kosu, na spomen Amber pita “je li to ona sa zgodnim dupetom“ i nitko mu ništa ne može dok od publike traži “gledajte u ekran“. On odlučuje o životu i smrti, radi sve da podiže gledanost svog reality showa i zaglupljuje naciju s emisijom televizijskog konglomerata ICS-a koji je “zatvorio škole“, a ispod kojeg se krije Ministarstvo pravosuđa sa svojim odsjekom za zabavu (!).

Jer, “bitna je gledanost“, “Amerikanci vole TV, spektakl, sport i nasilje, navikavaju djecu na to“. Da stvar bude frapantnija, popularizaciji reality showova u zbilji je kumovao i trenutni američki predsjednik, našavši se u ulozi voditelja jednog od njih, “The Apprentice“, na tom mjestu ga je naslijedio sam Arnie, heroj Trkača, a njih dvojica su se zakačili kao Killian i Richards. Zasad, doduše, preko Twittera, ne uživo, ali tko zna što sutra nosi u mješavini filmske realnosti i reality TV-a gdje se više ne zna kad počinje jedno i završava drugo. Ubacujemo reklame. Budite stand-by i gledajte u ekran.

Politika me (ne) zanima

Schwarzenegger je u filmu rekao “Politika me ne zanima, samo preživljavanje“ i porekao. Ušao je u politiku 2003. i u dva navrata postao guverner Kalifornije. U Trkaču je glumio još jedan budući guverner. Jesse Ventura je igrao lovca Kapetana Slobodu, a sjeo je na fotelju guvernera Minesotte.

Lažne vijesti

“Istina nije veoma popularna u posljednje vrijeme“, kazao je Richards u jednoj sceni. Trkač je najavio i medijsku propagandu i manipulaciju javnim mnijenjem osovljenu oko lažnih vijesti, tzv. fake news, kojima smo sve više izloženi posljednjih godina. Televizija je zataškala sirovu snimku, “fejkala“ Richardsovo smaknuće nevinih civila i prikazala ga kao zločinca, uvjerivši gledatelje u tu “istinu“ specijalno montiranu za TV.

Filmski utjecaj

Početak Running Mana, sa zatvorenicima okićenim eksplozivnim ogrlicama-detonatorima oko vrata koje će eksplodirati i raznijeti im glave ako napuste parametar prije nego ih deaktiviraju, pretvoren je u dugometražni film Wedlock s Rutgerom Hauerom. Trkač je nemalo utjecao i na Igre gladi, ali i specijalne efekte modernog Hollywooda. Kad Richards pobjegne iz arene, računalni meštri će orkestrirati njegov duel s Kapetanom Slobodom. Uzet će otisak digitalne memorije, odnosno Richardsovih snimki te njegovim licem prekriti dublera koji će se boriti s Kapetanom. Posljednjih godina ova se tehnologija naveliko primjenjuje u filmovima rekreirajući mladenačke inačice glumaca, od Brada Pitta (Neobična priča o Benjaminu Buttonu) do Schwarzeneggera (Terminator Genisys).

Roman Stephena Kinga

Trkač je nadahnut romanom Stephena Kinga iz 1982., napisanom pod pseudonimom Richard Bachman. U romanu se radnja odvija 2025., a završava tako da Richards otme avion i zabije ga u neboder televizijske kompanije. Sreća da ovo nije snimljeno budući da opasno nalikuje na 9/11. U filmu je Richards “samo“ prorešetao TV studio. Televizija se na kraju Running Mana gasi, ali ekran na uličnom kinu ostaje upaljen. Pitanje je samo što će vrtjeti.

Za Arniejev top-ten

Navedeno vizionarstvo anulira filmske mane Trkača i smješta ga u top-ten Schwarzeneggerovih filmova, na deseto mjesto s Komandosom, iza Blizanaca i Crvenog usijanja, ali opet nemoguće je ne zapitati se kakav bi bio da ga je radio jedan satiričar Paul Verhoeven ili John McTiernan, a ne TV redatelj Paul Michael Glaser, premda ga je ovaj načinio televizičnijim preuzevši gažu od Andrewa Davisa, budućeg režisera Bjegunca. Film bi zasigurno bio osmi Arniejev megauradak uz klasike poput Terminatora 1&2, Conana, Predatora, Poptunog sjećanja, Posljednjeg akcijskog junaka i Istinitih laži, režijski još subverzivniji i glumački suptilniji. Usporedite, recimo, Arnieja u Running Manu i Total Recallu ili Predatoru iz iste godine. Razlika nebo-zemlja.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prehodna
Finding Nemo: CGI animacija u svom najboljem ruhu