The Hunger Games: Publika je gladna dobrog filma

Piše: Sead Vegara

Riječ prequel (eng. prednastavak) nije postojala u filmskom svijetu do pojave Lucasovih Ratova zvijezda, i to upravo prequel trilogije: Fantomska prijetnja (1999), Napad klonova (2002) i Osveta sitha (2005), kojom je objašnjen nastanak Imperija, pad Anakina Skywalkera i postanak Dartha Vadera. Dakle, radnja koja se odvija prije one iz originalnih filmova, Star Wars trilogije 1977-1983. (A New Hope, The Empire Stikes Back i Return of the Jedi). Mada je Lucasov vrli kolega Steven Spielberg prvi snimio prvi pravi prequel, a da nije ni znao, sa drugim dijelom pustolovina arheologa Indiane Jonesa, Ukleti hram (1984),  u kojem se radnja odvijala prije one iz prvog i originalnog filma Indiana Jones and the Raiders of the Lost Ark (1981).

Igre gladi: Balada pjevica i zmija; režija: Francis Lawrence; uloge: Rachel Zegler, Tom Blyth, Viola Davis, Peter Dinklage; 2023.

IMDb rejting: 7.2/10

Rotten Tomtoe rejting: 65%

Tako je prequel manija uzela maha posljednje dvije decenije u Hollywoodu, ali nije stalo samo sa filmovima, već i sa literaturom iz koje holivudski moćnici tako često crpe snagu i materijal za pokretne slike. Najnoviji primjer je prednastavak literarne trilogije “Igre gladi“, koju je Hollywood pretvorio u filmsku kvadrologiju, a sami prednastavak “Igre gladi: Balada pjevica i zmija“ u najnoviji pokušaj filmskog hita.

Ko je upoznat sa originalnom kvadrologijom, izvornom literarnom trilogijom, te samoj prequel knjizi imaće popriličan uvid u svijet koji je na stranicama knjiga stvorila spisateljica Suzanne Collins, a u pokretne slike pretvorili reditelji Gary Ross (prvi film) i Francis Lawrence (tri nastavka i sada prequel). A za sve neupućene, koji ili ne žele “probaviti“ sve pomenuto, knjige i filmove, ili jednostavno žele pohoditi hram sedme umjetnosti na neobaveznih skoro dva i po sata, možda i neće trebati predznanje.

U svakom slučaju, riječ je o ostvarenju koje bi mnogo bolje izgledalo kao film podijeljen na dva dijela, jer u ovom formatu Igre gladi: Balada pjevica i zmija (2023) funkcioniše samo do polovine svog trajanja kao suvisla cjelina. Druga polovina djeluje mnogo slabije time narušavajući kompletan dojam filma koji je imao potencijal prerasti u prvoklasne pokretne slike. Da bi narisali sliku negativca iz originalnih filmova, predsjednika Snowa (Donald Sutherland), spisateljica Collins i reditelj Lawrence, u saradnji sa scenaristima Michaelom Arndtom i Michaleom Lessliejem, mladog Snowa (Tom Blyth) predstavljaju pomalo prema Coppolinom prikazu psihofizičke transformacije Michaela Corleonea (Al Pacino) u Kumu, od normalnog čovjeka do svirepog ubice i monstruma.

Blyth je toliko uvjerljiv u svom izražaju da jednostavno možemo zamisliti kako se u godinama koje slijede pretvorio u svirepog i prefriganog Snowa kakvog ga je učinio Sutherland u svom performansu. Mladi Snow će tako postati mentor Lucy Gray Baird (Rachel Zegler), koja kao izabranica iz Distrikta 12 učestvuje u 10. jubilarnim Igrama gladi, gdje se mora boriti za opstanak sa izabranicima iz ostalih distrikta. Zegler je prijatno glumačko otkrovenje, te daje potrebnu svježinu cijelom filmu. Predstavljeno distpijsko društvo u filmu na izvjestan način zrcali sliku današnjice. A rebrendirane “Igre gladi“ bi se kod nas zvale “Gladne igre“.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prehodna
The Marsh King's Daughter: Poprilično slabašan psihološki triler
Sljedeća
Sly: Nikad ne trebamo vidjeti junake kako umiru