The Predator: Shane za i protiv Predatora

Piše: Marko Njegić

Specijalac u tumačenju Shanea Blacka u originalnom McTiernanovom Predatoru, Hawkins, ostao je upamćen po pričanju viceva i činjenici da je njega prvoga "oživjela džungla uzela". Do Hawkinsova stradavanja od kandži svemirskog lovca-rastafarijanca nalik izvanzemaljskom Ruudu Gullitu, Predator je bio vicast akcijski film osamdesetih, s nekim replikama iz scenarija braće Thomas koje je napisao sam Black, te godine proslavljen prvim Smrtonosnim oružjem, no odmah potom je neprimjetno srastao u iznimno ozbiljan SF horor, kamufliravši se u drugom i trećem žanru jednako kao Predator u džungli. Black je tada očito napustio McTiernanov džungloviti set s neispričanim šalama na usnama koje je čuvao za vlastitog Predatora, njegov četvrti film u ulozi redatelja i scenarista (Kiss, Kiss, Bang, Bang, Iron Man 3, The Nice Guys). Novi Predator, obogaćen prefiksom "The", odnosno podnaslovljen "Evolucija" u hrvatskom naslovu, ide obrnutom logikom od McTiernanova remek-djela. Počinje ozbiljno, a zatim postaje vicast do granice da preraste u vic. Nakon uvodne Star Wars potjere i duela dviju Predatorovih letjelica negdje u dubokom svemiru, jedna od njih pred laserima šmugne kroz crvotočinu prema Zemlji i ruši se u meksičkoj šumi.

Predator: Evolucija; ržja Shane Black; uloge: Boyd Holbrook, Sterling K. Brown, Trevante Rhodes, Thomas Jane, Keegan-Michael Key, Alfie Allen, Olivia Munn: 2018. IMDb rejting: 7.2/10 Roten Tomatoes rejting: 35%
Ondje se američki snajperist Quinn McKenna (Boyd Holbrook), kamufliran kao ljudski Predator, sprema na atentat, ali njegov zadatak prekida ukazanje svemirca s "dreadlocksima". Predator sređuje sve u kadru osim Quinna, a Black orkestrira upečatljiv trenutak kad krv žrtve, obješene o stablo i presječene popola, kapa po nevidljivom monstrumu da crvena boja polako ocrtava njegove obrise, na tragu impresivna "naelektrizirana" ukazanja čudovišta u Predatoru 2 Stephena Hopkinsa. Prije nego ga ščepaju agenti misteriozne organizacije zadužene za praćenje izvanzemaljskih kretanja pod vodstvom Traegera (Sterling K. Brown) i odvedu u veteransku bolnicu kako bi se njegov "bliski susret treće vrste" prema vani prikazao kao uobrazilija vojničkog heroja, Quinn uspijeva uzeti Predatorovu "hi-tech" biomasku zaslužnu za njegovu termoviziju i štitnik s nizom "gadgeta" te ih poslati na kućnu adresu. Dok smo rekli "keks", Quinn je već u busu s vojnim veteranima "luđacima" – Nebraskom, Baxleyjem, Coyleom, Lynchom i Nettlesom (Trevante Rhodes, Thomas Jane, Keegan-Michael Key, Alfie Allen i Augusto Aguillera).

Oni se predstavljaju kao Grupa 1, a Black ih pokušava portretirati kao McTiernan svoje likove tijekom vožnje u helikopteru i postići karakternu dinamiku. Provale lete lijevo i desno, od sjajnih kao "Ja sam u nastavku Grupe 1, samo glupljem", do promašenih poput "Da je vagina tvoje mame videoigra, imala bi predikat 'S', za svakoga". U prvom "Predatoru" Blackovi vicevi o vaginama velikima poput kuće i njihovim jekama imali su i dubljeg unutarnjeg smisla osim što su bili smiješni.

Mačo specijalce, računajući i akcijskog boga Schwarzeneggera, koji su se brčili američkim vojnim junaštvom i spolnom premoći "prokletih seksualnih tiranousaura", razbucao je kozmički krvolok s licem nalik vagini. Bila je to smiona anti-imperijalistička alegorija na Vijetnam i subverzija fragilnosti maskulina heroja u srcu ratničke/akcijske kinematografije osamdesetih (razlika između Schwarzeneggerova trijumfalna ulaska u film u helikopteru i poražena izlaska iz filma). Nešto tako mudato u "Evoluciji" nećemo naći, premda su neki od trumatiziranih vojnika sigurno odradili ture na Bliskom istoku, a s McTiernanovim frajerčinama ih veže nepovjerenje prema nadređenima.

Ipak, Black se potrudio za niz posveta koje zgodno obrću čuvene rečenice Schwarzeneggera, tj. Dannyja Glovera iz podcijenjena Predatora 2, počevši od toga da film starta u nekakvoj meksičkoj (nazovi)džungli i seli se u (sub)urbanu džunglu. "You're one beautiful motherfucker", kaže biologinja Casey Brackett (Olivia Munn) prilikom upoznavanja s Predatorom, dok je poklič "Get to the chopper" upotrijebljen za hitanje prema motoru-čoperu. Mnoštvo toga je ovdje inverzno, uključujući mitologiju Predatora, proširenu iz filma Predatori Nimroda Antala (love jedni druge, pokušavaju stvoriti hibride i evoluirati/postati ultimativni) s dodirnim točkama vezane SF franšize Alien (Alien protiv Predatora), a ponešto obratnu u odnosu na prvi i drugi dio serijala.

Kao da Black ironično propituje Predatorov lik i djelo lov(c)a iz užitka/zabave, koji izgleda kao "svemirska Whoopi Goldberg", stoga će njegova "karakterizacija" biti dovedena u pitanje. "Tehnički to nije predator", prigovori netko, ali nadimak trofejnog/sportskog lovca za izvanzemaljca zvuči "više cool", kako tinejdžerski smatra Traeger, u konačnici opravdavajući izvorni naslov serijala. Poznat po autorefleksivnom i samosvjesnom "meta" humoru u filmovima Prljavi igraju prljavo, Posljednji akcijski junak i Pakleni poljubac, Black ipak ne odlazi do kraja u radikalnosti da bi npr. Predatorova maska bila prepoznata kao dio popkulturne kolektivne svijesti, poput Michael Myersove u novovjekoj Noći vještica, kad je Quinnov autistični sin Rory (Jacob Tremblay) stavi na glavu i takav izađe vani za maškare.

"Što bi ti trebao biti", pitaju ga vršnjaci, neupoznati s Predatorom, njegovim filmovima i topom koje će raznijeti glavu nekom tipu kad poviče na Roryja. Humor je crn poput noći tijekom koje se odvija radnja - Black dozvoljava Predatoru da iz stražnjeg dijela kamiona pruži odsječenu ruku nekog nesretnika s palcem gore prema vozaču da ovaj ne posumnja kako nešto nije u redu iza. Najbolja u trenutku Predatorova bijega iz zatočeništva, akcija je, pak, crvena, s prečestim posezanjem za računalno generiranom krvi i sakaćenjima kao nedostojnom zamjenom za pokolj opipljive tjelesnosti u Predatoru, pa i Predatoru 2.

Međutim, Predator: Evolucija je, unatoč tome, u osnovi blockbuster za (neke nove) klince i tinejdžere s potpisom Blacka jer njima je "više cool" da ultimativni Predator od tri i pol metra bude gotovo dvostruko veći od starog, te da posjeduje egzoskeletna poboljšanja poput Iron Mana, a nije zgorega i da drži svemirske pse koji bi se mogli umiliti ljudima. Načelno ima nekog smisla za nastavak hita osamdesetih da se Rory ponaša poput Spielbergova klinca, no opet Predator je bio SF opozitan E.T.-ju, na isti način kao Carpenterov Stvor, Cameronov Terminator i Verhoevenov RoboCop. Među filmofilima bi, dakle, The Predator mogao biti divizivan i podijeliti ih na one koji će zbog odstupanja cijeniti i(li) kuditi Blacka. Palac gore mu vjerojatno ne gine. U stilu novog Predatora.

  Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
Prehodna
The Happytime Murders: Ko je smjestio Gici Prasici?
Sljedeća
Djeca taoci sistema: Češki film na AJB DOC-u