Hostiles: Mračno, kontemplativno i poetično remek-djelo

Piše: Mirnes Alispahić

Uvodna scena filma Svi smo neprijatelji Scotta Coopera isprva liči na onu iz kultnog filma Johna Forda Tragači. Koliba u šumama New Mexica. Dim se vije iz dimnjaka dok unutar kolibe majka podučava kćerke, a otac reže drva ispred. Na trenutak prizor djeluje idilično, gotovo smirujuće. Nimalo ne sluteći na tragediju koja će se uskoro odigrati, jer očevu pažnju privlače jahači koji se približavaju, ali to nije brat koji je bio odsutan u ratu kao lik Johna Waynea u Tragačima, već grupa Comanchea na ratnoj stazi. Ta tragedija postaje događaj koji definira glavnog ženskog lika ovog filma, Rosalee Quaid, u maestralnoj izvedbi Rosamund Pike. Baš kao što nasilje definira nju, tako definira i kapetana Josepha Blockera (Christian Bale), veterana ratova s Indijancima. Dugogodišnje ratovanje je ostavilo traga na njemu. Njegova mržnja prema Indijancima je duboka, što najbolje pokazuje scena u kojoj ga upoznajemo. On sjedi na konju i hladnokrvno grize voćku dok njegovi ljudi razvlače zavezanog Apača po prašini pred rasplakanom porodicom, kao da je stoka.

Svi smo neprijatelji; režija: Scott Cooper; uloge: Rosamund Pike, Christian Bale, Wes Studi, Ben Foster; 2017.

IMDb rejting: 7.2/10

Rottwn Tomatoes rejting: 70%

Igrom slučaja, Blocker dobija zadatak da prebaci umirućeg poglavicu Cheyenna, Žutog Jastreba (Wes Studi), njegovog smrtnog neprijatelja od prije, do njegove plemenske zemlje kako bi tamo umro. Nemajući drugog izbora, Blocker prihvata i tako započinje putovanje na kojem doživljava transformaciju, ali ne samo on, već i Rosalee, koju sreću na zgarištu njenog obiteljskog doma. Scenario za ovaj revizionistički western Cooper je napisao prema decenijama starom rukopisu Donalda E. Stewarta stvarajući od njega jedno mračno, kontemplativno, poetično remek-djelo podržano muzikom Maxa Richtera koja skriva svu tugu i tragediju ovog film i fotografijom Masanobua Takayanagija, koji naprosto oživljava Divlji zapad svakim kadrom, bilo da je riječ o planinama, prerijama ili kišnim noćima.

Mada se mnogi žale da priča nije najjača strana ovog filma i da je neujednačena, treba imati na umu da Cooper ne žuri nigdje. Njegova misija nije da ispriča priču radi priče, njegovo je da promijeni likove kroz njihovo putovanje i da na njemu dožive katarzu. Da nam priča o mržnji, tuzi i tragediji. Svi smo neprijatelji je s razlogom takav kakav je, brutalan, poetičan i težak jer to je meditacija o nasilju i utjecaju koji ostavlja na ljude. Nasilnike i žrtve. Čak i dio s likom kojeg tumači Ben Foster, koji djeluje pomalo vještački umetnuto kada krene drugi dio filma, ima svoju ulogu. Fosterov i Baleov lik imaju dugu zajedničku historiju i kada Foster kaže kako je Bale ubijao djecu i žene, kako ga njegova reputacija ubice prati, Bale kaže kako je samo radio svoj posao, implicirajući na to da nije uživao u tome, što se ne može reći za lik Fostera.

Iako su likovi američkih domorodaca koje prate Blocker i njegova ekipa pomalo u sjeni i nemaju previše vremena u filmu, Wes Studi daje savršenu protutežu Baleovom Blockeru. Oni su tu da pokažu kako nisu svi Indijanci isti, da su oni bili ratnici samo onda kada su branili svoju zemlju i porodice. Oni ne žele da ubijaju sem ako ne moraju. Oni nisu neprijatelji jer svi su neprijatelji svima u ovom ludom svijetu. Bez nekog posebnog razloga. Vremenom, isti oni vojnici koji su na početku filma vukli Apača kroz prašinu, postaju žestoki branitelji okovanih Cheyenna, što najbolje pokazuje besmisao mržnje prikazane u ovom filmu.

Nekoliko scena će zauvijek ostati urezane u pamćenju gledatelja, scene ispunjene surovom emocijom, poput one kada Rosalee kopa grobove svojoj porodici rukama ili scene kada Blocker pronađe svog prijatelja mrtvog. Baš kao što film počinje scenom koja podsjeća na Tragače i svojevrsni je hommage, tako i završava. Blocker stoji i razmišlja, ali za razliku od Johna Waynea koji nikada ne uđe u kolibu već se odgega nazad u divljinu, Blocker skače na voz kako bi dovršio svoje putovanje. Cooper je majstor zanata i ovakve scene to najbolje prikazuju. Prava je šteta što je ovaj film zanemaren i što se o njemu ne priča dovoljno, jer to zaslužuje iako dijeli svoje gledateljstvo na one koji ga vole i one koji ga smatraju dosadnim.

Prehodna
Anyone But You: Sretno vam Valentinovo!
Sljedeća
Orion and the Dark: Kad postaneš najbolji prjatelj sa Mrakom