Piše: Sead Vegara Gotovo niko od evropskih filmaša ne režira ženske likove kao Pedro Almodóvar. Njegovi ženski likovi su čvrsti i hrabri ujednom, i isto toliko fragilni i povučeni kada to trebaju da budu. Pažljivo nijansiranje njihovih karakternih osobina kroz situacije i fabulu u filmu čini tako lako i opušteno da jednostavno kada god da se uključite u film znaćete da ga režira španski majstor pokretnih slika Pedro Almodóvar.
Piše: Marko Njegić Iste godine 48 sati (1982) Waltera Hilla, nekoć znan i pod naslovom Zavjera u San Franciscu, radi nešto slično u drugom fahu. Prvih dvadesetak minuta filma žestoki je policijski akcijski krimić sedamdesetih u smrtno ozbiljnom stilu na potezu od Francuske veze do Prljavog Harryja s Nickom Noltejem u sjajnoj izvedbi mrzovoljna "pajkana" Jacka Catesa i ništa lošijim Jamesom Remarom u ulozi Ganza, policajčeve negativne zrcalne slike.
Piše: Marko Njegić Geneza Prave romanse seže iz Tarantinovog prvog i nedovršenog filma Rođendan mog najboljeg prijatelja (My Best Friend s Birthday, 1987.). Tarantino je snimio film dok je radio u videoteci uz pomoć prijatelja Rogera Avaryja (direktor fotografije) s kojim je napisao Pulp Fiction.
Piše: Sead Vegara Reditelj Nebesa, Pete Docter zanat je ispekao radeći Monsters Inc, također hvaljen, i kod djece i odraslih omiljen animirani film. Docter je digitalni lutkar koji je, sa armijom ljudi iza sebe – piksarovaca, uspio da ispriča prelijepu i nadasve brilijantnu priču o penzionisanom, starom prodavaču balona koji se upusti u avanturu vezavši balone za svoju kuću i namjeri se put Južne Amerike.
Piše: Sead Vegara Zauvijek trebamo biti zahvalni Jamesu L. Brooksu što je svojim filmom, bar kada je autor ovog teksta u pitanju, stvorio neku vrstu ovisnosti i želje za gledanjem ponovo i iznova. Naposljetku, to je bezopasna potreba, lako zadovoljena, i istinu govoreći, malo je takvih na svijetu.
Piše: Marko Njegić Od 1999. naovamo malo tko nije gledao Mumiju 1&2, ali teško da nekome Fraserove riječi mogu pokvariti krajeve filmova budući da je priča u kratkim crticama svedena u junakovim riječima: “Izbaviti damu u nevolji, ubiti negativca, spasiti svijet.” Upravo je Fraser, u ulozi svojevrsnog mladog Indiane Jonesa kojeg upoznajemo u Legiji stranaca, jedan od glavnih razloga popularnosti vješto napravljenog prvog filma (puno boljeg od drugog) i nije čudno da ga je The Mummy katapultirao u holivudske zvijezde.
Piše: Sead Vegara Scenarij za film potpisuje sam dramatičar McNally, dok je za režiju zaslužan sada već legendarni Gerry Marshall. McNally je od svog komada bukvalno smještenog u jedno veče u sobi konobarice Frankie u kojoj će se miriti i svađati sa kolegom sa posla, kuharom Johnnyjem, u filmu uspio ispripovijedati tako lijepu priču sa razrađenom dramaturgijom, proširivši dešavanja na nekoliko dana, dodavši dosta likova od kojih je svaki toliko vješto psihološki iznijansiran, a već savršeno odglumljen.
Piše: Marko Njegić Proletjela su već dva ljeta bez Rutgera Hauera, nezaboravnoga glumca za svakog filmofila formiranog u osamdesetima, kad je Nizozemac izgovorio jedan od najcitiranijih monologa i ušao u kolektivnu svijest popkulture. Većina ljudi će se na spomen Hauera sjetiti replikanta Roya Battyja s golubicom u ruci iz Istrebljivača.
Piše: Sead Vegara Baš poput staromodnih crno-bijelih komedija na tragu Billyja Wildera (Sabrina, 1954, The Apartment, 1960), film Jednog lijepog dana u režiji Michaela Hoffmana svojom ljepotom i jednostavnošću popraviće vam dan, ma kako da je ružan i dosadan bio.
Piše: Sead Vegara U holivudskoj tvornici snova toliko puta obrađivana tema Božića i blagdana postala je žanr sam za sebe. Zbog toga, nudimo baš i (ne)konvencinalnu listu nekoliko naslova koji bi se mogli uvrstiti u božićni filmski maraton.
