Sound of Freedom: Dobar film prođe “ispod radara“

Piše: Sead Vegara

Kolega me često zna pitati: “Koliko je ljudi bilo u kinu?“ Na moj odgovor: “Možda pet, šest, sedam duša...“, obično bi sam konstatovao: “Pa kako im se isplati?!“ A kada sam mu rekao da je održana “privatna projekcija“, tj. da sam sam bio u kinu, zviznuo je i rekao: “Pa ti k'o Elvis Presley! Kada je Kralj htio da pogleda neki film, zakupio bi salu samo za sebe. Svaka ti čast!“. Ne znam kolika mi je čast, ali znam da obično dobri filmovi prođu “ispod radara“, te publika ionako zatrovana stripovskim superherojskim spektaklima baš je i izgubila kompas.

Zvuk slobode; režija: Alejandro Monteverde; uloge: Jim Caviezel, Mira Sorvino, Bill Camp, Cristal Aparicio; 2023.

IMDb rejting: 7.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 58%

Takav jedan kvalitetan filmski uradak stigao je još poodavno u kina (u Americi), te je nakon uspjeha na matičnom teritoriju, uz minoran budžet od 14,5 miliona dolara, zaradivši preko 180 miliona, stigao i u ostatak svjetskih kina. Riječ je o ostvarenju Sound of Freedom (Zvuk slobode, 2023) reditelja Alejandra Monteverdea, koji potpisuje scenarij zajedno sa Rodom Barrom. Da stvar bude još zanimljivija, radnja filma je bazirana prema istinitim događajima, toliko mučnom temom o krijumčarenju djece.

U samom prologu filma vidimo na koji način slatkorječiva, zanosna Giselle (Yessica Borroto Perryman) navodi Roberta (Jose Zuñiga), roditelja djevočice Rocío (Cristal Aparicio) i dječaka Miguela (Lucás Ávila), da joj prepusti djecu kako bi ih mogla spremiti za veliko takmičenje. Naivnom ocu kaže da dođe po djecu u sedam sati predveče, da bi Roberto našao praznu sobu i nikakvog traga, ni djece ni Giselle. Uslijedit će montaža stvarnih snimaka sa sigurnosnih kamera na kojima se vide otmice djece usred bijela dana. Radnja se seli u Ameriku gdje upoznajemo specijalnog agenta Domovinske sigurnosti, Tima Ballarda (Jim Caviezel) u akciji hapšenja pedofila Ernsta Oshinskog (Kris Avedisian).

Nakon toga kolega agent pomene nešto što će u toliko velikoj mjeri utjecati na Ballarda da će ovaj, nakon što igrom slučaja spasi malog Miguela, na koncu odustati od službe, posvetiti se pronalasku Rocío i što više moguće djece koje su odvedeni u seksulano roblje. U početku će imati potporu svog šefa i ureda, koji će finansirati specijalnu operaciju u Kolumbiji, nakon čega će mu uskratiti fondove, a on biti primoran da nastavi sam. Kao ispomoć, služiće mu Amerikanac Vampiro (Bill Camp), koji će kao lokalni “čovjek od kontakta“ ostvariti potrebna poznanstva.

Ono što se mora priznati Caviezelu i Campu jeste itekakva požrtvovanost ulozi, te da su obojica toliko uvjerljivi u svom performansu. Camp kao prefrigani Vampiro koji u svakoj mogućoj sceni ne vadi kubanku iz usta, dok Caviezel glumi “samo očima“ postižući ekspresiju koju mnogi glumci ne mogu ni svojim kompletnim tijelom. Naravno da se detalj: “Bazirano prema istinitim događajima“, kao i svaki drugi film sa takvim predznakom, trebao podvrći svojevrsnom “holivudskom oplemenjivanju“. Jasno je da je mnogo toga i namaštano, sve u cilju postizanja što bolje dramaturgije, te se takvo treba i uzimati. Sa zrncem soli.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prehodna
Ennio: Jedan od najboljih kompozitora filmske muzike
Sljedeća
Dumb Money: Malo novaca za dobar provod u kinu