Prekrasan dan u susjedstvu: O omiljenom licu američke televizije

Piše: Marko Njegić

Podrška Tomu Hanksu stizala je sa svih strana svijeta preko društvenih mreža nakon što je dvostruki oskarovac (Philadelphia, Forrest Gump) objavio da su on i njegova dugogodišnja supruga Rita Wilson pozitivni na koronavirus. Nismo, naravno, ni sumnjali da Hanks neće preboljeti koronu kao čovjek koji je - na filmu - preživio čak dva pada aviona i jedan brodolom (Castaway, Sully), kalvariju svemirske misije (Apollo 13), otmicu pirata (Captain Phillips)... No, svejedno je lijepo bilo vidjeti da ga ljudi još uvijek iskreno vole, od Amerike do Hrvatske, što i zaslužuje kao jedan od najljubaznijih tipova u glumačkom svijetu i, šire, čitavom "showbizu". Poruke fanova bile su još veći poticaj Hanksu da se oporavi od proklete korone zbog koje njegov posljednji film, Prekrasan dan u susjedstvu o omiljenom licu američke televizije Fredu Rogersu (1928 - 2003.), nismo dobili priliku gledati u kinima, ali bar je stigao u digitalnu videoteku.

A Beautiful Day In The Neighborhood; režija: Marielle Heller; uloge: Tom Hanks, Matthew Rhys, Chris Cooper; 2019.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 96%

Kao iskonski "dobričina" među glumcima i sinonim za čestitost, Hanksu je uloga Rogersa bila suđena, sve da se i nije sudbinski "predodredio" za nju gledanjem baš tog televizijskog voditelja na TV-u u jednoj sceni kultne komedije Nepodnošljivi susjedi (1989.). Točno 30 godina poslije te scene Hanks je postao Rogers i on je, dakle, bio najlogičniji mogući izbor za ulogu koja mu je ove godine donijela već šestu nominaciju za Oscara (Veliki, Philadelphia, Forrest Gump, Spašavanje vojnika Ryana, Brodolom života), uzgred prvu u kategoriji sporedne muške izvedbe. Ne bi se to reklo samo zato što je Hanks proteklih 20-i-kusur godina vičan odličnim portretima stvarnih ličnosti, poput Jima Lovella (Apollo 13), Walta Disneyja (Kako je spašen gospodin Banks), Richarda Phillipsa (Kapetan Phillips) i Sullyja Sullenbergera (Čudo s Hudsona).

Hanks je filmski ekvivalent voljena voditelja dječje emisije Rogersa, utjelovljenje humanosti, dobrote i usrdnosti uz kojeg su mnogi/svi odrasli, samo na velikim umjesto malim ekranima, stoga ne čudi podatak kako je nakon snimanja ovog filma otkrio da su njih dvojica daleki rođaci (u šestom koljenu). Otkako je stupio pred TV kamere i ponio ulogu voditelja dječjeg showa "Mr. Rogers' Neighborhood" ("Susjedstvo gospodina Rogersa"), Fred je sa ili bez lutke u ruci ispunio male ekrane dotad, a i otad, rijetko viđenom toplinom i ljudskošću, još više evidentnom u hladnom i otuđenom televizijskom krajobrazu nakon što se pogleda A Beautiful Day In The Neighborhood.

Film redateljice Marielle Heller (vrlo solidan Dnevnik jedne tinejdžerice, još bolji Možete li mi ikad oprostiti?) utoliko stiže kao naručen da podsjeti koliko su (Rogersove) pozitivne riječi i misli potrebne u pretežnoj negativnosti koja se emitira s malih ekrana, od vijesti nadalje, kao i (njegova) odmjerena smirenost u sveopćoj buci TV sadržaja. Možda zato Prekrasan dan u susjedstvu emitira stanovitu melankoliju, bajkovitu sjetu za nekim prošlim, boljim, ljudskijim vremenima. Možda i zato odmah u uvodu Hellerica minijaturama rekonstruira set Rogersove emisije s kućicama kao iz bajke, priče za dobro jutro i laku noć.

"Iza svih malenih vrata nalaze se ljudi", obraća se Rogers gledateljima emisije, a Hanks publici ovog filma. Rogers i Hanks najavljuju da će Prekrasan dan u susjedstvu biti ljudski film o ljudima, većinski iskren, tek jako rijetko "hallmarkovski" emotivno manipulativan. Kad, pak, Rogers kaže "Ponekad je najteže oprostiti onima koje volimo", time postavlja ključne teme filma (prihvaćanje, oprost) koji će se baviti pomirenjem oca i odraslog sina (oskarovac Chris Cooper, Matthew Rys). Emisije s lutkama iz Rogersova susjedstva mašte bile su za djecu i usmjerene prema njima kako bi im pomogle "da se izbore sa svojim osjećajima", pa tako u jednom trenutku voditelj odbija napraviti "rez" i popraviti zapetljani šator jer klinci "moraju naučiti da odraslima ne uspije sve što su zamislili".

Međutim, A Beautiful Day In The Neighborhood pokazuje kako su iz njih i odrasli mogli nešto naučiti ako su pozorno slušali što govori. Jednu takvu zimzelenu lekciju naučit će novinar "Esquirea" Lloyd Vogel (Rys; glumio s Hanksom u Spielbergovim Novinama). Vogel je fikcionalizirana verzija novinara Toma Junoda koji je 1998. za "Esquire" napisao članak naslovljen "Can You Say… Hero?". Iako se Prekrasan dan u susjedstvu odvija krajem devedesetih, Vogel je tipični novomilenijski cinik koji je zaboravio na dobrotu i na to kako je (bilo) biti dijete. "Nemoj mi upropastiti djetinjstvo", upozorava ga supruga Andrea (Susan Kelechi Watson) nakon što od urednice dobije zadatak da napiše profil voditelja emisije "Mr. Rogers' Neighborhood", "ne ekspoze, nekliko anegdota, i to je to".

Isprve Vogel zajedljivo naziva Freda "živim svecem", smatra kako je njegov posao "da se igra lutkama" i dvoji je li se on pretvara ili ne. Pa ipak, postupno ga razoružava dobronamjernost i velikodušnost sugovornika koji će preuzeti ulogu njegova svojevrsnog terapeuta i pomoći mu da se pomiri s ocem i postane bolji roditelj. "Kao roditelj imate još jednu priliku rasti", sipa mudrosti Rogers i drži da je "najbolje što možemo jest da se sjetimo kako je nama bilo kao djeci". Zanimljivo je da A Beautiful Day In The Neighborhood nije biografski film o Rogersu koji je, kako sugerira Hanksova nominacija za Oscara, sporedan lik, ali njegov duh je prisutan i u scenama kad ga nema, čak nam nekako i nedostaje te želimo da se vrati u kadar. To je kompliment za njega u smislu da je i dobar filmski lik, ali i za Hanksa da ga je dobro odglumio.

S vremenom se ne zna gdje počinje Rogers, a gdje završava Hanks u Prekrasnom danu u susjedstvu, tj. filmski i zbiljski likovi jednog i drugog. "Tu ste vi, Fred, a tu je i lik kojeg tumačite, Mr. Rogers", veli Vogel sugovorniku. Ili, preneseno na glumca, "Tu ste vi, Tom, a tu je i lik kojeg tumačite, Mr. Rogers". A Beautiful Day In The Neighborhood se pretvara u metafilm u kojem, čini se, nema velike razlike između "pravog" Hanksa i njegova lika, kao što nije bilo razlike između Rogersa i njegove TV persone. U redu, možda Hanks igra ulogu, ali dojam je da je zbiljski/filmski Rogers najsličniji njemu iz stvarnosti. Nije Prekrasan dan u susjedstvu samo film o Rogersu. To je i film o Hanksu.

 

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prethodna
Onward: Čista magija čarobnjaka CGI animacije
Sljedeća
Sputnik: Ruski ‘Osmi (s)putnik‘