Pogled u prošlost: “The Kings of Summer“

Pogled u prošlost: “The Kings of Summer“

Piše: Sead Vegara

Priče o odrastanju, ili po američki „coming of age story“, gotovo su pa žanr sam za sebe u popularnoj holivudskoj kinematografiji. Sjetimo se samo filmova Stand by Me ili The Goonies; prvi urađen kao celuloidna adaptacija novele “The Body“ Stephena Kinga, začudo, ne horora po čemu je poznat američki književni majstor, već upravo priče o odrastanju i četvorici prijatelja koji odluče potražiti mrtvo tijelo njihovog druga, te drugi nastao kao plod „najveće djece među rediteljima“, Stevena Spielberga i Chrisa Columbusa, o skupini dječurlije koja se usudi pronaći davno zakopano blago. 

Kao jedan od relativno novijih unosa u taj žanr jeste film The Kings of Summer (Kraljevi ljeta, 2013) u kojem se trojica tinejdžera, negdje u američkoj provinciji, odluči pobjeći od kuće i nastaniti u obližnjoj šumi. Joe (Nick Robinson) se baš i ne slaže sa svojim ocem Frankom (Nick Offerman), zamjera mu što ima djevojku, iako je prošlo već par godina otkako mu je umrla mama. Partrickovi (Gabriel Basso) roditelji samo na njima svojstven način ga iritiraju svojim postojanjem, što se odražava na zdravlje mladića u vidu osipa na tijelu, te nikako nemaju razumijevanja za njegove potrebe. Treći dječak u tom triju fantastikus je omaleni Biaggio (Moises Arias), koji je na izvjestan način u cijelu priču postavljen kao dobra karikatura i komični odušak.

Nakon što sagrade kućicu u obližnjoj šumi, na mjestu za koje samo njih trojica znaju, napuste svoje domove, ostavljajući zabrinute roditelje da se pitaju šta je moglo natjerati njihovu djecu na takav korak. Sve upućuje na klasični tinejdžerski bunt, prkos roditeljima i bijeg od kuće. Kada u priču uđe i djevojka Kelly (Erin Moriarty), koja se sviđa Joeu, stvari se zakomplikuju, jer Kelly više simpatiše Patricka. Naravno, trojac se nakon toga raspadne, kao i njihova kompletna pustolovina toga ljeta kada su bili „kraljevi jednog godišnjeg doba“.

Reditelj Jordan Vogt-Roberts, na veoma lijep i prisan način režira njihov bunt protiv autoriteta, koristeći se jednostavnim i suptilnim rediteljskim izražajem, koji je diktiran i scenarijem Chrisa Gallete, istančane dramaturške forme, jednostavnih i opet uvjerljivih dijaloga i replika, baš onakvih kakve bi izgovarali tinejdžeri. Mladi glumački trojac, njima svakako pridodajući i dva mlada ženska lika, pomenute Kelly i Joeove sestre Heather (Alison Brie), svojim performansima odaju znatno glumačko umijeće kojim su svoje likove savršeno karakterno i psihološki osjenčili da izgledaju poput pravih pravcatih mladih Amerikanaca ustreptalih od hormona.

Da bi nešto bilo univerzalno prije svega mora biti lokalno, a reditelj Vogt-Roberts je sa filmom The Kings of Summer, priču o odrastanju i pronalaženju sebe učinio upravo univerzalnom i autentičnom ispričavši je kroz prizmu odnosa tinejdžera jednih prema drugima, kao i njihovim odnosom prema starijima – roditeljima.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prehodna
Bilo jednom u Americi: Najbolji i najbolniji gangsterski film
Sljedeća
A Bug's Life: Basna “Cvrčak i mrav“ u ruhu “Sedam samuraja“