Pitanje je: “Da li je 'Umri muški' božićni film?“

Pitanje je: “Da li je 'Umri muški' božićni film?“

Piše: Marko Njegić

Debata se ponovno užarila ovih dana i internet gori od pitanja je li akcijski spektakl Umri muški (1988.) božićni film ili ne. Redatelj John McTiernan nije se javno očitovao u vezi toga i potpisniku ovih redaka sad je žao što ga to nije pitao u intervjuu iz 2016. godine. Zato Bruce Willis jest i odgovor je negativan, ako njega pitate. "Die Hard nije božićni film, to je film Brucea Willisa, kvragu", ispalio je 2018. tumač legendarnog akcijskog junaka i murjaka Johna McClanea. Pitate li 20th Century Fox, dobit ćete potvrdu da jest. Također prošle godine, na 30. godišnjicu od kinopremijere, Fox je objavio posebno DVD izdanje filma koje uključuje foršpan montiran kao da je posrijedi blagdanska obiteljska komedija u stilu Ludih božićnih zvona, možda i zato što je McClane spomenuo Schwarzeneggera u jednoj sceni.

Umri muški se pri kraju "trailera" titulira kao "najveća božićna priča ikad ispričana", a kad foršpan završi slijedi pitanje "Božićni film?" i odgovor "Yippee ki yes!", što je zgodna igra riječi s McClaneovim pokličom "Yippee ki yay". Za većinu ljudi Die Hard jest "Christmas movie". Ako ste na nekoj od društvenih mreža, od Fejsa nadalje, nema šanse da, tipa, posljednje dvije godina u ovo vrijeme niste naletjeli na tzv. meme s natpisom "There are two kinds of people in this world: Those that think 'Die Hard' is a Christmas movie, and those that are wrong." ili, još frekventnije, "It’s not Christmas until Hans Gruber falls from the Nakatomi Tower".

Znači, nije Božić dok negativac Gruber (Alan Rickman) ne padne s nebodera. Gledanje "Umri muški" na Božić postala je tradicija unatrag desetak godina i McTiernanov akcijski klasik smatra se božićnim filmom jednako kao neakcijski Divan život, Sam u kući, Zapravo ljubav, Čudo u 34. Ulici... McTiernan sigurno nije izvorno zamislio Die Hard kao "Christmas movie"; da jest film bi krenuo u američka kina pred Božić 1988., a ne u srpnju kao ljetni blockbuster, premda je Miracle On 34th Street izašao u lipnju 1947. godine. No, McT je imao "božićnu" viziju, kao da je znao da bi se Umri muški mogao udomaćiti na televizijama budućih blagdana, što se i dogodilo sredinom nultih godina 21. stoljeća. Tad se Umri muški počeo naveliko asocirati s Božićem, dakle otprilike u vrijeme kad se blagdan komercijalizirao do te mjere da se mnogi znoje poput McClanea tijekom božićne "die hard" strke oko kupovine namirnica, poklona itd.

Naravno, priča se mogla odvijati i za npr. Silvestrovo (Stalloneovo), s obzirom da se u filmu spominje i Rambo, ali, eto, nije. Odvija se na Badnju večer i dosta toga je podređeno Božiću da se Die Hard definitivno može sagledati kao božićni film. Dvije godine kasnije potvrdio je to i nastavak Rennyja Harlina, podnaslovljen "Die Harder", koji se, omotan u blagdansko ruho, nanovo odvijao na Božić, ovaj put obavijen snijegom, premda je mogao biti ambijentiran i za Novu godinu. Kraj prvog filma kao da je dražio time rečenicom "If this is their idea of Christmas, I gotta be here for New Year's" iz usta vozača limuzine Argylea (De'voreaux White). No, krenimo redom...

McClaneova supruga (Bonnie Bedelia), zaposlenica firme "Nakatomi", zove se Holly ili u prijevodu božikovina. Upravo ona u uvodu, prolazeći pokraj ukrašenog bora, navodi Badnjak, obitelji, čarape, orahe... braneći se od nabacivanja kolege Harryja Ellisa (Hart Bochner) koji joj je poklonio zlatni Rolex. Čak i kaže kako je on čini da se osjeća kao mizantrop Ebenezer Scrooge, glavni lik Dickensove "Božićne priče", više puta ekranizirane u "X-mas movie" formi. Kad se McClane vozi u limuzini od zračne luke prema "Nakatomiju", pita Argylea ima li božićne glazbe, a ovaj već pušta "Christmas In Hollis" Run DMC-ja. U telefonskom razgovoru s djecom Holly spominje i Djeda Mraza. Lutkica Djeda Mraza izazvat će smješak kod McClanea i dati mu inspiraciju kad sredi prvog u nizu terorista koji "imaju rakete, strojnice i eksploziv kojim mogu i Schwarzeneggera lansirati u orbitu". Štosno, McClane na glavu pokojnika stavlja kapicu Djeda Mraza, a na njegova prsa napiše "Sad i ja imam strojnicu, ho, ho, ho".

Scena savršeno sumira akcijski božićni film u jednom kadru i postavlja McClanea kao svojevrsnog Djeda Mraza sa strojnicom, premda je Gruber taj koji ima bradu i reći će da je Božić "vrijeme čuda". Baš poput Djeda Mraza, McClane će se spuštati/provlačiti kroz vlastitu inačicu dimnjaka, tj. silaziti niz okno dizala i puzati kroz ventilacijske cijevi ("Sad znam kako je mesnom naresku!"). Poslužit će se McClane i "božićnom" ljepljivom vrpcom kako bi za završni obračun zalijepio pištolj na leđa, i to nakon što je skočio s vrha nebodera raširenih ruku u "kristolikoj" pozi akcijskog Isusa, netom prije nego je krov spektakularno dignut u zrak. Kristovo ime McClane zaziva nekoliko puta i moli se Bogu ("Ne daj da umrem!") u filmu koji je upoznao svijet s nešto ranjivijim akcijskim junakom u odnosu na "one many army" braću.

Stallone i Schwarzenegger nisu dotad (ni Willis/McClane otad, u nastavcima) bili predstavljeni tako da je kamera najprije snimila vjenčani prsten na njihovoj ruci koja se čvrsto drži za naslonjač u zrakoplovu prilikom slijetanja ("Ne volite letjeti?"), pa tek onda otkrila da nosi pištolj i sklon je pošalicama. To će demonstrirati kad kao policajac iz New Yorka greškom dospije na božićni "tulum" u Los Angelesu i počne "tulumariti" s tulumašima lakima na okidaču u akcijskim scenama koje se doimaju (kaskaderski) puno stvarnije, osobnije i opasnije u odnosu na recentne (digitalizirane) u superjunačkim i inim blockbusterima.

Naime, McClane pati, krvari, umoran je itd., a u kratkim predasima od žestoke strojničke paljbe, drmanja temelja "Nakatomija" i pretvaranja nebodera u švicarski sir iznutra i izvana jada se tamnoputom policajcu Alu Powellu (Reginald VelJohnson). Al na određeni način postaje inverzija anđela Clarencea iz It's a Wonderful Life bodreći i hrabreći heroja da slučajno akcijski ne klone, kao u trenutku kad McClane otkrije da ima loš predosjećaj i zamisli "viziju" u kojoj je stradao pa traži od njega da u tom slučaju prenese Holly kako mu je žao. Znači, Umri muški je film (i) o oprostu i iskupljenju supruga i oca kojeg, usput, posao (vojevanja protiv terorista) priječi da bude s obitelji na Božić, ali će spoznati "božićni duh" i spasiti brak upravo zbog žrtve za familiju i zajednicu koju ugrožavaju teroristi na čelu s Gruberom, prezimenjakom skladatelja najpoznatije božićne pjesme na svijetu "Tiha noć" (Franz Xaver Gruber).

Glavni negativac je "ebenezerovski", "grinchovski", "potterovski" tip, poslovan čovjek bez srca koji kvari Božić okolini, s tom razlikom da se neće karakterno promijeniti do kraja filma kao neki. Gruber želi pohlepnoj tvrtki "Nakatomi" očitati lekciju o "stvarnoj moći", a i sam je pohlepan i želi se dočepati 600-tinjak milijuna dolara obveznica u njezinu trezoru. Die Hard ima antikapitalističku/konzumerističku poruku i suprostavlja tradicionalne obiteljske vrijednosti kapitalizmu; jedino što nema jest snijeg (Los Angeles), ali McTiernan je i tome doskočio pa će u finalu snježiti kad obveznice polete kao pahulje. Hollyn posao za "Nakatomi" poljuljao je temelje obitelji McClane i razdvojio supružnike (New York-Los Angeles), a sad ih razdvaja i Gruber. U posljednjoj sceni McClane oslobađa suprugu Rolexa s ruke za koju se viseći s nebodera uhvatio Gruber i šalje ga u ambis. Doista, nije Božić dok Gruber ne padne s "Nakatomija".

Utjecaj na akcije, ali i komedije

O utjecaju prvog Die Harda na akcijsku kinematografiju već smo pisali (usamljeni junak protiv brojčano nadmoćnih negativaca na nekom izoliranom/klaustrofobičnom mjestu), ali zanimljivo je da je inspirirao i neke neakcijske filmove, uključujući i božićne komedije. Što je Sam u kući nego dječji Umri muški?

 

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prehodna
Hamzagić: Mi kao građani moramo postati korektiv za politiku
Sljedeća
Viva el cine español! (prvi dio)