Pain and Glory: Kaleidoskop bola i slave

Piše: Nino Romić

Išijas, tinitus, bolovi u udovima, zviždanje u plućima te opća slabost tijela – samo su uvod u anamnezu Salvadora Malla, glavnog lika filma Pedra Almodóvara Pain and Glory, čiji naslov itekako sadržava središnju tematiku samog ostvarenja. Međutim, to je tek spisak tjelesnih oboljenja Salvadora, režisera i filmskog autora kojeg u filmu do punog izražaja tumači niko drugi doli Antonio Banderas. Salvador, uprkos uspjesima koje je ostvario u svojoj karijeri, pati od i niza duševnih boljki, koje mu samo dalje zagorčavaju život. U svojim šezdesetim godinama, Salvador Mallo se nalazi usred tihe kreativne krize, zbog koje se njegove misli okreću ka njegovom ranom ostvarenju – filmu Sabor. Trideset i dvije godine od premijere filma, Salvador se odlučuje vratiti svom zaboravljenom filmu, ne bi li raščistio nemirne duhove koje prate njega i članove glumačke postave, tačnije sa glavnim glumcem, Albertom Crespom (Asier Exteandia).

Bol i slava; režija: Pedro Almodóvar; uloge: Antonio Banderas, Asier Exteandia, Penelope Cruz; 2019.

IMDb rejting: 7.5/10

Rotten Tometoes rejting: 96%

Sabor iz opskurnosti spašava restauracija filmske građe, a druga premijera na površinu izmamljuje stare strahove, zbog kojih je Salvador u prašinu pohranio i sjećanje na prvu. Kako se datum premijere bliži, tako se naizgled i pogoršava Salvadorovo zdravstveno stanje, no Almodóvar koristi tjelesne boljke kao vizuelnu metaforu za Salvadorov klonuli duh, a njegove svjesne postupke kao povode za udovoljavanje podsvjesnih želja. Ustvari, odnos tijela i duha u svojstvu metafore, sastavni je dio filmskoj rječnika kojim se Almodóvar služi u Pain and Glory. Dalje, taj odnos je pun simetrije, podosta nalik na kaleidoskop sa kojim film započinje. Pitanje je, gdje tjelesno završava, a duhovno započinje? Ili je gdje je granica između filma i samog autora. Almovadór s početkom filma sije klicu simbolike, te veze između Sabora i Salvadora, koja možda nagovještava da su režiser i film, ustvari, jedno te isto.

Sa „otkopavanjem“ filma, ujedno započinje i otkopavanje Salvadora Malla. Ovo otkopavanje pratimo u dvije vremenske crte. Prvom se vraćamo u Salvadorovu prošlost, njegovo djetinjstvo i odrastanje u siromaštvu, dok ga u drugoj crti pratimo u sadašnjosti, odnosno u  razdoblju koje neposredno prethodi drugoj premijeri za Sabor, u kojoj, ironično, Salvador još uvijek živi u siromaštvu, ali ne onom materijalnom. Pain and Glory često sječe između ova dva razdoblja, ili bi možda bilo pogodnije da se u prošlost vraća ne bi li gledatelju prenio neki nagovještaj od važnosti za ono što se dešava u sadašnjosti.

Povratak u prošlost ujedno je metoda kojom Almodóvar raslojava Salvadora, svog kolegu režisera u zaista dojmljivoj izvedbi Banderasa. Potom, tu je i neobilazni komentar o prirodi filma i važnosti istog u oblikovanju kulture. Pain and Glory je film 21. vijeka, no njegov fiktivni pandan, Sabor (prevedeno Okus), film je iz drugog razdoblja, pa se priča time i dotiče promjena u tom rasponu vremena. Budući da su Sabor i Salvador tako prisno povezani, ta tema se neizbježno dotiče i njegovog tvorca, što se odražava i u konačnom kadru filma, sa kojim se opraštamo od Salvadora, Sabora, pa konačno i od Pain and Glory. Opisani odjavni kadar itekako priliči jednom filmu o filmu.

Prethodna
The Courier: Špijunske igre u sjeni špijuna
Sljedeća
Luca: Kad si kupi mali motorin...