Piše: Sead Vegara
Najbolju moguću definiciju biografskog filma ponudio je pokojni američki filmski kritičar Roger Ebert govoreći da je tražiti istinu o čovjeku iz filma o njegovom životu isto kao i raspitivati se o njemu kod njegove bake. Objasnio je to Ebert na način da većina biopica, kao i većina baka, u čovjeku vide samo dobro, demoniziraju njegove neprijatelje, prelaze tiho preko njegovih indiskretnih romansi i u dramatizaciji njegovih pobjeda pojednostavljuju ih dodjeljujući najbolje uloge najinteresantnijim likovima.
Nedelja; režija: Nemanja Ćeranić & Miloš Radunović; uloge: Husein Alijević, Aleksej Bjelogrlić, Maša Đorđević; 2024.
IMDb rejting: 7.5/10
Najnoviji biografski film domaće produkcije, pri kojoj smatramo produkcije zemalja nekadašnje Jugoslavije, stiže iz Srbije i nosi naziv Nedelja, a pripovijeda životnu priču folk pjevača Džeja Ramadanovskog (Husein Alijević). Kao i sa svakim biografskim filmom i ovdje će biti onih koji su mišljenja da je Nedelja više fikcija od istine. Rediteljski dvojac Nemanja Ćeranić i Miloš Radunović “uzeo je mustru“ za film o Džeju nakon uspjeha još jednog jedinstvenog domaćeg biopica i to onog o Tomi Zdravkoviću, Toma (2021) u režiji Dragana Bjelogrlića.
Potpisnik ovih redova zna o narodnoj muzici tek toliko da su u neka doba “narodnjaci preuzeli stvar/znaju sistem i stvaraju dar-mar/rasturaju po pitanju tiraža...“ (Đ. Balašević), a sve to je prikazano u filmu Toma na način nevjerovatno kvalitetno oprobanog američkog šablona, gdje radnja filma ide nazad i naprijed u vremenu, od doba kada je Toma (Milan Marić) bio klinac i zaljubljen u Romkinju Rušku, koju su udali za drugoga, pa u prezent 1991. godine sa Tomom koji završava u bolnici, onda u prošlost na prvi susret sa Silvanom (Tamara Dragičević), i tako punih 140 minuta. Epsko trajanje za epsku temu i (epskog) junaka, prošarano ponegdje patetičnim scenama, ponegdje genijalnim dijalozima, istinski lirskim replikama, te scenama od kojih bi i “kamen proplakao“.
Kod životne priče Džeja Ramadanovskog priču priča pjevač sam i to retrospektivno kao da daje intervju za televiziju pred veliki koncert, te se prisjeća svog teškog djetinjstva i svih tegoba koje je prošao kao klinac. Kako su ga otac i majka odbacli i kako je završio u domu, kako se u domu provlačio kroz “iglene uši“ i kako se naposljetku njegova raja sa Dorćola zauzela za njega i pomogla mu da se riješi problema sa starijim problematičnim dječacima u domu. Sve do momenta kada odrasli Džej, a što je negdje na polovini trajanja filma od dva sata i deset minuta, u ruke uzme mikrofon i počne krojiti novi život za sebe. Život u kojem više neće biti ulice i gdje će vladati samo pjesma.
Scenarij filma Nedelja napisao je Stefan Bošković, koji je vješto prepleo opipljivu emociju sa ponekim komičnim detaljem, uspijevajući da prenese i više nego osebujan život Džeja, u replikama i dijalozima koje izgovaraju uvjerljivi protagonisti. Glumački, Nedelja je besprijekorna, te se isto može reći za produkciju, scenografska i kostimografska rješenja, te produkcioni dizajn. Momenat kada Džej “propjeva“ u studiju jedne i jedine, čuvene producentice Marine Tucaković, biće momenat koji će vam se sigurno urezati u sjećanje, a nakon odgledanog filma još dugo osmijeh će vam krasiti lice.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
