Jedan dan u Sarajevu: Stota obljetnica Sarajevskog atentata

one_day_in_sarajevo_still_0Piše: Marinela Domančić

Inspirirana stotom obljetnicom Sarajevskog atentata i u želji da istu obilježi na neobičan način, Jasmila Žbanić napravila je neobičan dokumentarac. Putem javnog poziva pozvala je Sarajke, Sarajlije i goste grada na sudjelovanje u ovom filmu osobnim snimcima napravljenim mobitelima ili foto-aparatima 28. juna 2014. Vjerojatno je najzamorniji dio posla bio pregledanje video-zapisa – valjalo je od silnog materijala pristiglog na poziv napraviti odabir onih snimaka koji imaju emotivni naboj i pokazuju osobni odnos prema Sarajevu te ih montirati u upotrebljivu, smislenu formu. Dijelom su korišteni i inserti iz tri igrana filma koji tretiraju Sarajevski atentat a tu su i nasnimljeni reklamni panoi koji, umjesto reklama, prikazuju slike vatre i dima kao da je granata netom pala. Uz njih su montirani zvuci granatiranja koji se samo u glavama onih koji se sjećaju ratnih strahota bez problema preklapaju sa prizorima idiličnog plavog neba nad mirnim gradskim četvrtima.

Jedan dan u Sarajevu; režija: Jasmila Žbanić; 2015.

Ovakvi nedokumentarni dijelovi prepleteni sa sa snimcima muzeja (Zemaljskog, Olimpijskog i Gradskog), Holiday Inn-a, Sarajevo City Centra (bravo za onoga ko je snimio ovaj dio i za uočenu vizuelnu analogiju!), grobalja, parkova, tramvaja, taksija, bivše očne klinike/porodilišta, pekara, vijećnice (fantastično uhvaćen izgužvani crneni tepih!), i, naravno, najviše puta, ugla na kojem je Gavrilo Princip upucao supružnike Ferdinand. Naravno, Princip je jednima heroj a drugima terorist, trećima Srbin a četvrtima Bosanac, neki su vještiji sa kadriranjem i snimanjem a neki manje vješti, a kao apsolutni šampion u rabljenju štapa za samosnimanje izdvojio se vječiti performer Damir Nikšić. Umjesto svođenja svih dijelova filma na zajednički imenitelj i formiranja nekog logičnog završetka ili preovlađujuće emocije, tijekom odjavne špice u mislima gledatelja najednom se pojavljuje pitanje – šta li bi bilo s ovim gradom (i svijetom!) i kako bi on danas izgledao da je Princip promašio? A zaključak koji zatim slijedi tvrdi da sigurno ne bi sličio onome što smo upravo vidjeli na filmu.

Prehodna
Knock Knock/Bus 657: Hollywood ili propast
Sljedeća
Cartel Land: Tragična meksička stvarnost