Hotel Artemis: Medicinska seka Johna Wicka

Piše: Marko Njegić

Tajna bolnica za kriminalce, znana kao hotel “Artemis“, ima tri glavna pravila. Bez oružja. Bez policije. Bez ubijanja ostalih pacijenata. Ne zaboravimo i pravilo o članstvu koje mora biti skenerom verificirano da bi netko mogao napraviti “check in“ i dobiti mjesto u hotelu. A gosti/pacijenti su poznati samo po imenima apartmana u kojima odsjedaju, redovito uzetima po nazivima gradova, tipa Acapulco i Nica (Charlie Day, Sofia Boutella). Ako vam “John Wick“ najednom zvoni u ušima, znate znanje. Centralna dosjetka Hotela Artemis scenarista Drewa Piercea (koautor scenarija Iron Mana 3 i priče Nemoguće misije 5), koji ostvaruje debi kao redatelj, dosta duguje konceptu/mitologiji Johna Wicka 1&2“. U žestokim akcijskim filmovima s Keanuom Reevesom imali smo hotel za plaćene ubojice, franšizni “Continental“ kao neutralni teren za članove podzemlja, gdje je bilo strogo zabranjeno obavljati posao, tj. ubijati kolege atentatore, čak i ako vam je meta u sobi do vas. “Continental“ je bio lociran u New Yorku i imao npr. podružnicu u Rimu, dok je “Artemis“ u Los Angelesu, ali postoje i slični hoteli u Detroitu, Miamiju itd.

Hotel Artemis; režija: Drew Pierce; uloge: Jodie Foster, Dave Bautista, Sterling K. Brown, Jeff Goldblum, Charlie Day, Sofia Boutella; 2018.

IMDb rejting: 6.3/10
Rotten Tomatoes rejting: 56%

Ipak, Hotel Artemis samo djeluje kao da se odvija u “marvelovski“ proširenom svemiru Johna Wicka. Vrijeme radnje je bliska budućnost 2028, priča je skoncentrirana na ansambl predvođen Bolničarkom hotela (Jodie Foster) i njezinim pomagačem Everestom (Dave Bautista), ne na istaknutog protagonista, a Pearce se trudi razviti vlastiti svijet pronalazeći uzore u “(neo)noir“ trilerima, te starim i novim žanrovskim (eksploatacijskim) “B“ filmovima poput Napada na policijsku stanicu i Pročišćenja, dijelom i futurističko-fantazmagoričnog Nebodera, sve tražeći vlastiti kult izričaj.

U “Johnu Wicku“ su meci i udarci vodili glavnu riječ, a u Hotelu Artemis riječi najviše pucaju i udaraju. Ponekad i previše da gledatelj poželi vidjeti krvavog Johna Wicka na vratima hotela. Naime, treba otkucati više od pola filma da se opasna Nica opasa skalpelima spremna zaplesati ubojiti tango i kršni Everest uzme vatrogasnu sjekiru u ruke pripravan da nekoga napokon “razliječi kao stoku“. I to unatoč tome što u “Artemis“, nakon pljačke koja polazi nakrivo, dolaze Waikiki (Sterling K. Brown) i njegov ranjeni brat Honolulu (Brian Tyree Henry), u njemu se već nalaze američki trgovac oružjem Acapulco i francuska atentatorica Nica, a na putu prema hotelu je i njegov gadno ranjeni vlasnik Vučji kralj (Jeff Goldblum), vladar cijelog L.A.-a.

“Vlasnik je naša nova crvena uzbuna“, govore Bolničarka i Everest čekajući dolazak Vučjeg kralja u pratnji sina Franklina (Zachary Quinto). Pearce dugo vremena razvlači tenzije i zateže ih time što su Waikiki i Honolulu ukrali “prijenosni trezor koji pripada Vučjem kralju“, plus Bolničarka će prekršiti pravila i pokupiti ranjenu policajku (Jenny Slate) s ulice koja ima veze s njezinom traumatičnom prošlosti. Vani je, pak, ratna zona, najveći građanski nemiri u L.A.-u, grad je blokiran i policija suzbija nerede prosvjednika koji žele čistu vodu nakon što ju je privatizirala privatna kompanija.

Apokaliptična atmosfera tu je zbog društvenog komentara, pa DJ Pearce ironično pušta legendarnu pjesmu “California Dreamin'“ The Mamas & The Papas, no prebrzo odustaje od eksternog, odnosno svodi ga na povremene TV reportaže, te se fokusira na interno, moguće i pritisnut budžetskom restrikcijom koju uspješno anulira Chung Chung-hoon (Ja, Earl i umiruća, Ono), kućni direktor fotografije Chan-wook Parka. “Zbog pravila vanjski svijet ostaje vani“, kaže Bolničarka. I ostaje, usprkos prijetnjama da će se “nemiri proširiti dovde“.

Srećom, hotel je dovoljno zanimljivo mjestašce, sagrađeno na temeljima “povjerenja i pravila“. Osposobljen je naprednom aparaturom za printanje 3D organa poput jetre, a futurizam filma očituje se i čipovima u zapešćima koji potvrđuju članstvo, u Nicinom ubijanju uz vizualni kontakt, pa i elektroničkim/industrijalnim “scoreom“ sutrašnjice u orkestraciji Cliffa Martineza (Vožnja, Neonski demon). Svijet Hotela Artemis vapi za rasterećenijim istraživanjem, no Pearce dosta toga radi u hodu, predstavljajući tako i većinu likova, a svaki od njih ima neku skrivenu tajnu ili motivaciju i traži pozornost koju neće dobiti da bi film postao (i) karakterna drama.

Jedino je Bolničarka kompletan lik u još jednoj dojmljivoj izvedbi Fosterice, prvoj nakon petogodišnje pauze i Elysiuma. Agorafobična, sklona piću, Bolničarka je svjesna zatočenica hotela kao nekakvog zamka prokletih, a proganja je smrt sina i gubitak liječničke licencije nakon čega je prodala dušu Vučjem kralju i počela liječiti kriminalce. “Ima dosta onih koji krpaju dobre dečke“, pravda Bolničarka radno mjesto dok se u 95 posto slučajeva bavi ranama od metaka jer “ovo je Amerika“. Svakog gosta (hotela) 90-ak minuta dosta, ali ne i Bolničarke koja bi se sigurno bratski slagala s Johnom Wickom. O njoj bismo gledali cijeli film. Hotel Artemis 2?

  Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija  
Prehodna
Tully: Žena, majka, noćna dadilja
Sljedeća
Adrift: Hvali kraj, drž' se mora