Green Book: Vozeći gospodina Shirleyja prema Oscarima

Piše: Marko Njegić

Poštena, dobronamjerna, afirmativna, sa srcem na pravom mjestu, "Zelena knjiga" podsjeća na američke filmove s kraja osamdesetih i prve polovice devedesetih. Odmjerenom kombinacijom humora i drame, kao i glumačkom međuigrom karakterno suprotivih glavnih likova, filmovi poput Kišnog čovjeka, Vozeći gospođicu Daisy ili Mirisa žene uspijevali su se dodvoriti glasačima Akademije i široj publici. Mlađi filmofili bi s tim dramedijama nerijetko napravili prve korake prema tzv. ozbiljnijem oskarovskom ostvarenju uz pomoć glumaca ili njihovih dopadljivih likova prepoznatljivih iz njima prijemičivijih filmova/žanrova. Zvijezda Gospodara prstenova Viggo Mortensen, recimo, ovdje igra priprostog, punačkog izbacivača Anthnyja Vallelongu zvanog Tony Usna čija dikcija (prostačenje italoameričkim akcentom) i pojava (sposoban pojesti 26 hot-dogova i nositi se s nevoljama) odgovaraju likovima u nekom "scorseseovskom" krimiću poput Dobrih momaka ili Casina.

Zelena knjiga; režija Peter Farrelly; uloge: Mahershala Ali, Viggo Mortensen; 2018.

IMDb rejting: 8.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 79%

Tony Lip je mogao biti italoamerička stereotipija nadomak karikature, ali glumački inspirirani, razigrani i autentični Mortensen u njemu pronalazi ljudsko biće, kako i dolikuje portretu "stvarnog" lika u filmu inspiriranom istinitom pričom. Ovo je jedna od njegovih najboljih uloga, iza ili uz Kapetana Fantastičnog, Ruska obećanja i Aragorna iz LOTR-a. Kontrast Tonyjevu temperamentu i uopće karakteru je uglađeni, educirani, dignitetni crnoputi pijanist-virtuoz Don Shirley (Mahershala Ali; Moonlight). Pa ipak, iako su sušte suprotnosti - bijelac i crnac, ulična i knjiška pamet, radnička i viša klasa, "tough guy" i "gay" - Tony je ustvari pravi čovjek za posao Shirleyjeva vozača i tjelohranitelja za vrijeme koncertne turneje na "dubokom jugu" s njegovim triom, osam tjedan prije Božića. Putovanja koje će ih, očekivano, prijateljski zbližiti i promijeniti kao osobe. Tako, Tony će postati nešto rafiniraniji, naučiti pisati pisma i lišiti se predrasuda prema Afroamerikancima – nazivao ih je "kmicama" i u prvim minutama filma bacio u smeće čaše koje je dvojici crnih radnika dala njegova supruga Dolores u lijepoj sporednoj ulozi Linde Cardellini.

S druge strane, Shirley će naučiti uživati u pečenoj piletini iz Kentuckyja (nikad kušao), tj. Little Richardu i Arethi Franklin (nikad slušao). Već smo pošli na sličan put, jasno je sve i da redatelj/koscenarist Peter Farrelly tijekom "road tripa" u retrovizoru ne drži Driving Miss Daisy. Međutim, Green Book fino rezonira s današnjim vremenima i za "brata" Farrellyja, redatelja komedija (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), predstavlja ono što su za Adama McKaya Oklada stoljeća i Čovjek iz sjene, odnosno Trumbo za Jaya Roacha. Poruka humanističkog filma je dobrodošla, važna i potrebna, makar znala povremeno djelovati "on the nose" (crnac, k tome homoseksualac), biti praćena gdjekad "oskarovski" povišenim prizorom ("Ako nisam dovoljno 'crn' i ako nisam dovoljno 'bijel', reci mi, Tony, tko sam onda ja?!") i ponekad isporučena u rukavicama (PG-13 predikat). No, iako je Zelena knjiga slobodnom interpretacijom zamišljena kao putovanje kojeg se putnici u konačnici sjećaju isključivo po dobru, Farrelly postavlja poneku gorku scenu (susret Tonyja i Shirleyja s crncima što rade u polju izgledajući kao robovi), te ne preza od ilustracije bijele supremacije i segregacije.

Znate da je film ispunio svoju svrhu kad vam dođe da gađate kinoekran kutijom kokica ili plastičnom bocom pića nakon što vidite kako imućni bijelci, licemjerno, Shirleyja slave kao umjetnika, ali ne i čovjeka - ne dopuštaju mu da jede s njima u restoranima i upućuju ga da koristi poljski WC. Zato Green Book treba cijeniti i vrijedi se, svakako, otisnuti na putovanje s glumcima vrijednima nominacija, pa i zlatnih kipića. Mortensen i Ali su odlično društvo, a čak i ukoliko na početku putovanja njihovih likova vidite konačno odredište, "Zelenu knjigu" ne bi smjeli (o)suditi po koricama. Green Book, naime, nije samo "road movie". Farrelly će film ceste dovesti do božićnog filma i tu ga ostaviti da postane potencijalnim klasikom budućih blagdana.

Mahershala Ali predbilježen za drugi zlatni kipić

Za sporednu ulogu u Zelenoj knjizi, u hrvatskom prijevodu nepotrebno podnaslovljenoj Vodič za život, Mahershala Ali je dobio dosad sve važnije nagrade (Zlatni gobus, BAFTA...). Ostaje još samo Oscar za koji je prema svemu sudeći predbilježen i smatra se najvećim favoritom u svojoj kategoriji. Ukoliko ga osvoji, to će biti njegov drugi zlatni kipić nakon Moonlighta iz 2016. godine. Green Book je, uzgred, nominiran za pet Oscara i mnogi mu progniziraju osvajanje i onog glavnog - za najbolji film.

  Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
Prehodna
Alita: Battle Angel - Ratnički duh u oklopu
Sljedeća
Captain Marvel: Celuloidna superheroina