God Help the Girl: Neopterećujući pitki musical

God Help the GirlPiše: Segor Hadžagić

Vijest da Stuart Murdoch, frontmen škotskog pop benda „Belle and Sebastian“, priprema film, vjerovatno nije iznenadila njegove brojne fanove. Za one koji nisu upoznati s muzikom „Belle and Sebastian“,  dovoljno je reći da su  tekstovi Murdochovih pjesama izraziti filmični, neki od njih su poput gotovih scenarija za komedije. Upravo takav je tekst pjesme  „That state I'm in“: I was surprised, I was happy for a day in 1975 / I was puzzled by a dream, stayed with me all day in 1995 / My brother had confessed that he was gay / It took the heat off me for a while / He stood up with a sailor friend/ Made it known upon my sisters wedding day. Ukratko, to je ono što možemo očekivati od Murdochovog scenarističkog i redateljskog debija: beznadežnu romantičnost, djetinjastu vedrinu, komiku, šarm i sklonost autoironiji. 

Bože pomozi djevojci; režija: Stuart Murdoch; uloge: Emily Browning, Olly Alexander, Hannah Murray, Pierre Boulanger, Cora Bissett; 2014.

IMDb rejting: 6.5/10

Rotten Tomatoes rejting: 68%

U film God Help the Girl Murdoch je utkao vlastita iskustva mladog muzičara iz Glazgowa i to ga čini ne samo neopterećujućim i pitkim mjuziklom, već i autentičnom portretom jedne mlade generacije muzičara koja sate i sate provodi razvijajući duboku filozofiji o jednoj pjesmi Davida Bowiea. U središtu priče je djevojka Eve koja bježi iz jedne klinike da bi se otisnula u svijet muzike. Na jednoj svirci susreće Jamesa, muzičara koji žarko želi osnovati svoj bend. Dok posjećuje koncerte , razgovaraju o muzici, kuju planove kako da  osnuju bend, James se zaljubljuje u Eve, ali ona ga odbija zbog mnogo manje senzitivnog i filizofski nastrojenog Antona. No, to nije jedino što stoji na putu. Tu je i mračna tajna iz prošlosti, koja je zaslužna za njen boravak na klinici... God Help the Girl je iskren i poput High Fidelitya,  štreberski opsjednut muzikom. Većina songova su osmišljeni kao dijalozi i monolozi,  a škrta naracija je u potpuno izbila u drugi plan nauštrb same muzike. To je možda i jedina mana ovog filma. Murdoch je brilijantan tekstopisac i prava je šteta što svoj scenaristički talent nije forsirao dovoljno. No, na kraju, ako uopšte  postoji pravilna upotreba riječi ljupko, onda se  ona svakako odnosi na ovaj film.

Prehodna
The Secret in Their Eyes: Sve je savršeno u ovom oskarovcu
Sljedeća
Fifty Shades of Grey: Pedeset nijansi odurnosti