Dokumentarci su pokorili Berlinale

Dokumentarci su pokorili Berlinale

Piše: Duško Dimitrovski

S punim pravom je na završenom 74. filmskom festivalu Berlinale 2024. Zlatni medvjed za najbolje ostvarenje pripao filmu Dahomey Mati Diop koji se bavi krađom umjetnina iz afričke države Benin. Isto tako je zasluženo u ruke Martina Scorsesea otišao i specijalni Zlatni medvjed za životno djelo. Prije nešto više od jedne decenije bilo je nezamislivo da se jedan dokumentarni film izabere u najznačajniju takmičarsku selekciju najvećih i najznačajnijih svjetskih festivala poput Berlinala, a pogotovo da bude nagrađen najvišim priznanjima. A evo, posljednje dvije godine Zlatni medvjed za najbolja ostvarenja pripao je upravo dokumentarcima Na brodu Adman Nicolasa Philberta (2023) i Dahomey Mati Diop (2024).

Vizuelno ekspresivan

Ipak, za razliku od prošle godine Zlatni medvjed za film Dahomey nije bio toliko neočekivan među akreditovanim pratiocima festivala. Film Mati Diop, afirmisane francuske sineastice senegalskog porijekla, dobio je najveći broj bodova (2,9) u anketi uglednog časopisa Screen. Ostvarenje četrdesetjednogodišnje rediteljke na vizuelno ekspresivan način prezentuje istinitu priču o pljački 26 umjetnina iz današnje afričke države Benin, organizovanoj od evropskih kolonizatora. Godine 2021. su te umjetnine vraćene iz Pariza u Benin.

Na ovogodišnjem festivalu Specijalnu nagradu dobilo je još jedno dokumentarno ostvarenje No Other Land. Autori su, za sadašnju svjetsku političku konstelaciju, gotovo nemogući izraelsko-palestinski spoj filmaša: Basel Adra, Hamdan Ballal, Yuval Abraham i Rachel Szor. Ovi sineasti su više godina snimali borbe u palestinskim selima u izraelskom West Jordan Landu. Inače, u zvaničnu Takmičarsku selekciju za Zlatne medvjede za najbolja ostvarenja u različitim kategorijama odabrano je 20 filmova svjetskih sineasta, među kojima su dominirali oni manje afirmisanih reditelja, tako da su djela veterana poput Abderrahmana Sissaka (Black Tea), Bruna Dumonta (The Empire) i Oliviera Assayasa (Horst du Temps) bila u manjini.

Suptilan pristup

Na vašeg izvještača posebno lijep utisak je ostavio film The Empire Francuza Bruna Dumonta (Jeanne, France, Camile Claudel 1915). Riječ je o vrlo uspjeloj parodiji na naučnofantastične filmove uopšte. Radnja se dešava u malom mjestu na obali u sjevernoj Francuskoj, tačnije u malom ribarskom selu gdje je rođeno neobično dijete. Ono je toliko neobično da prouzrokuje tajni rat između dobrih i loših vanzemaljskih snaga. Dupont na suptilan način parodira prije svega holivudske blockbustere tog žanra, čiji je jedini zadatak da gomilanjem vizuelnih senzacija, odnosno filmskih trikova, bombarduju gledaoce, ne vodeći računa o umjetničkom utemeljenju.

Komične sekvence u filmu The Empire ostaju dugo u gledaocu i pokazuju da se i u Evropi mogu snimiti uvjerljivi filmovi tog žanra, naročito kad se finansijski ujedine producenti iz više zemalja: Francuske, Italije, Njemačke, Belgije i Portugala. Nažalost, ove godine ni u jednom programu Berlinskog festivala nije bilo nekog filma iz Bosne i Hercegovine, a ni iz cijelog našeg regiona. Posebno lijep događaj bila je dodjela specijalnog Zlatnog medvjeda jednom od najboljih sineasta svih vremena, reditelju, scenaristi, producentu i glumcu Martinu Scorseseu.

Scorsese je bio i glavna zvijezda ovogodišnjeg festivala koja je prošetala crvenim tepihom. On je imao nadasve interesantnu konferenciju za štampu, na kojoj je duhovito govorio o svojoj ljubavi prema sedmoj umjetnosti. Velikan filma je tu ljubav izrazio kroz veliki broj snimljenih filmova, od kojih su za sva vremena ostali: Taksista, New York, New York; Razjareni bik, Dobri momci, Kralj komedije, pa sve do najnovijeg Killers of the Flower Moon.

Antiratni protesti

Iako je dobrano ušao u devetu deceniju, Scorsese je na konferenciji za štampu u Berlinu ostavio utisak izuzetno vitalnog umjetnika kome vrijeme gotovo da ne može ništa. Omiljen je i među ljubiteljima filma, a istovremeno izuzetno cijenjen od kritike, čime se može pohvaliti vrlo mali broj svjetskih sineasta. Festival u Berlinu se često karakteriše kao politički, što i nije loše, iako treba istaći da nema nepolitičkog filma, pa tako ni nepolitičkih festivala. Posebno to nije moguće u ovom trenutku u savremenom svijetu, kada dominiraju vijesti o zastrašujućim ratnim sukobima u Ukrajini, Gazi i Izraelu. Upravo protestujući protiv sukoba, manje grupe su na festivalu digle svoj glas, čak sasvim iznenada i u velikoj festivalskoj dvorani dok je trajala ceremonija dodjele nagrada.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje     

Prehodna
Prijava filmova / dramskih serija za programe 30. SFF-a
Sljedeća
Oskarovska predviđanja: Nolan ili Lanthimos