Piše: Mirza Skenderagić

Jedan od najvažnijih elemenata češkog filma jeste autentičan dijalog koji poput onoga u scenarijima Abdulaha Sidrana i npr. filmovima Sjećaš li se, Dolly Bell i Otac na službenom putu, na najsupješniji način kroti i predstavlja duh sredine, države, grada i ulice u kojima nastaje i postoji. U replikama češkog filma koje odišu životnošću najjasnije se oslikava priroda češkog čovjeka, njegov mentalitet koji ga prisiljava da u najvećoj tragediji prepozna komičnu stranu, a u kojem se za prevlast bore prokletstvo života na ovome svijetu i vječita potreba za ljubavlju. U međuvremenu su filmske replike češkog filma napustile svoje fikcionalne okvirove i postale neodvojiv dio stvarnosti i svakodnevne komunikacije, ne samo u Češkoj Republici već i u ostatku Evrope, vječito nasmijavajući i rasplakujući gledatelje ispred TV ekrana ili u kino salama... Poput one čuvene iz Oscarom nagrađenog ostvarenja Kolya (1996) Jana Svěráka: „Manželka je Radek? (Supruga je Radek?)“.

• „Cijela češka nacija je gomila simulanata“ – Dobri vojak Švejk (Dobrý voják Svejk, 1957), Karel Steklý.

• „Ahoj –hej, da li čuješ to?“ – Crni Petar (Černý Petr, 1964), Miloš Forman.

• „Neke žene su okrugle, kao gitara, ovako... A ti... također izgledaš kao gitara, ali jedna koju je napravio Picasso“ – Ljubavi jedne plavuše (Lasky jedne plavovlasky, 1965), Miloš Forman.

• „Da li će mi neko reći šta se dogodilo ili neće? Brat se ne smije okrenuti protiv brata. A gost se ne smije okrenuti protiv gosta“ – O svečanosti i gostima (O slavnosti a hostech, 1966), Jan Nemec.
• „Ti ne pripadaš ovome stoljeću. Da li me čuješ?“ – Bijele rade (Sedmikrásky, 1966), Vera Chytilová.
• „Ja sam Miloš Hrma. Pokušao sam da se ubijem zato što bolujem od prijevremene ejakulacije“ – Strogo kontrolisani vozovi (Ostre sledované vlaky, 1966), Jirí Menzel.

• „Mitraljez ima ritam: ta ta ta ta, a ponekad i mnogo brže“ – Crni baruni (Černí baroni, 1992), Zdenek Sirový.

• „Daću ti ja je... vatrogasce, ti huliganu!“ – Gori, moja gospođice! (Hoří, má panenko,1967), Miloš Forman.

• „Kako ste, dođavola, saznali da imam kuću od opeke?“ – Naslijeđe (Dedictví aneb Kurvahosigutntag, 1992), Vera Chytilová.

• „Proleteri svih zemalja svijeta, spustite dupe“ – Topla gnijezda (Pelíšky, 1999), Jan Hrebejk.