Piše: Mirza Skenderagić

Kada je riječ o jednom od najvažnijih američkih autora današnjice Paulu Thomasu Andersonu, onda je svaki hype ne samo opravdan nego i nužan, jer se govori o reditelju bez lošeg filma u karijeri, i sa 11 oskarovskih nominacija. Njegov novi hit Jedna bitka za drugom (One Battle After Another, 2025), to najbolje i potvrđuje. Reditelj je to koji je posudio ono najbolje od Wellesa, Altmana, Kubricka, Scorsesea, Manna, braće Coen, od tema oduđenosti, usamljenosti, pohlepe, američkog sna i naposljetku nemogućnosti konačnog ostvarenja. Također i mozaičnu dramaturgiju, nagle promjene ritma, epske priče koje u svome apsurdu često završavaju tragično. Sve psihološke i duhovne bolesti današnjeg svijeta uspio je apsolutno uzemljiti u stvarnosti, i sada je, čini se, ponovo pomjerio granicu u svome filmskom univerzumu, predstavivši zasigurno najpolitičnije djelo, bez ikakve korektnosti, ali i do kraja prepustivši akciji jednu porodičnu priču.

Jedna bitka za drugom; režija: Paul Thomas Anderson; uloge: Leonardo DiCaprio, Benicio Del Toro, Chase Infiniti, Sean Penn; 2025.

IMDb rejting: 8.3/10

Rottne Tomatoes rejting: 95%

Ukratko prepričani plot o grupi militantnih boraca za prava meksičkih izbjeglica i ženi koja biva uvučena u unutarnje sukobe i moralne dileme nakon rođenja djeteta i posljedično njene otmice nakon 16 godina. Malo populistički dio filmskog svijeta je posebno obradovala saradnja Andersona sa Leonardom DiCapriom koji je ponovo standardno energičan, eksplozivan i emocionalno uvjerljiv igrajući Boba Fergusona, revolucionara specijaliziranog za eksploziv, ozloglašene grupe Francuska 75. Zajedno sa svojom djevojkom, neustrašivom Perfidijom Beverly Hills (Teyana Taylor) u svome fanatizmu naleti na pukovnika Stevena J. Lockjawa (Sean Penn) kojeg je odmah moguće definisati kao Frankensteina američke bjelačke superiornosti i konzervativne desničarske političke i nacionalne ideologije. Isto tako kao što Bob neodoljivo podsjeća na osebujnog Dudea iz naslova Big Lebowski braće Coen. 

Niko ne može kao Anderson, istovremeno kreirati karikature i likove sa dubokim i širokim psihološkim kartonima, o kojima se malo toga zna, a sve njihovo najskrivenije i najmračnije je više nego prisutno. Niko kao Anderson, ne zna kreirati takvu skicu za lika, glavnog ili sporednog, u kojoj je ostavljeno tačno onoliko nedovršenosti, koliko je vrhunskim glumcima dovoljno da popune specifičnostima svojih glumačkih i tjelesnih izraza. Bilo da ste prisutni tokom cijelog filma kao DiCaprio ili se tek pojavite u nekoliko scena kao Benicio Del Toro, a lik vam se zove Sensei. Uprkos svemu, ako humor i apsurd u filmu donose muški likovi, onda ženski likovi ovaj put upravljaju akcijom i pozivaju na reakciju, a u ratu između dobra i zla posebno se ističe mlada Chase Infiniti kao kćerka Willa, jer ženska hrabrost je neuništiva kao DNK-a i prenosi se kroz generacije. 

Ono što izdvaja ovaj film od svih prethodnih Andersonovih, jeste veća posvećenost akciji, koje zasigurno ima više nego u svim njegovim ostvarenjima zajedno, ali i ritmu koji već od uvodne akcione sekvence manično nastoji izjednačiti muzičke i zvučne otkucaje sa gledateljevim otkucajima srca, te tempu s kojim će usporavati tek na trenutke. Iz uspostavljene dramaturgije haosa će postepeno i uporedo izranjati nekontrolirane emocije, radosti i depresije, skokova i padova, koje će opet djelovati da su potpomognute drogom i alkoholom, što tjelesno i jesu, ali metaforički pokazuju stanje današnjeg čovjeka, koji sve vrijeme negdje juri, ganjajući ili bježeći. Neće se zaustavljati, kao ni Anderson, koji će svako malo ubacivati i Molotovljeve tematske koktele, o zabrani abortusa, o deportacijama, o rasizmu i tajnim i čistim bjelačkim društvima koja kontrolišu svijet. Nasuprot njih je još uvijek tihi borac, mali čovjek, u Americi često tamnije boje kože, koji je posvetio život borbama protiv nepravde ili koji će eksplodirati u jednom trenutku i pobiti sve ubilačke rasiste koji mu se nađu u blizini..

Većinu filma će djelovati da se Anderson pomalo šali sa američkim društvom i stanjem svijesti današnje revolucije, ali će se opet u odrazu toga ludila skrivenog dimom od jointa, sasvim jasno prepoznavati brdovita cesta propasti kojom je krenula civilizacija. Jedna bitka za drugom jeste punokrvna, adrenalinska, lako zapaljiva i predirektna posveta velikim i malim bitkama u današnjem svijetu, koje dolaze sa korupcijom, kriminalom, ideologijom nadmoći, a na koje se vrlo brzo zaboravlja, jer lijenost, poroci i materijalne potrebe savremenog doba su odavno preuzeli umove umornih ljudi, koji poput Boba Fergusona zaboravljaju da su se nekad borili za slobodu bez straha. Zbog toga je s vremena na vrijeme neophodno postaviti glavno pitanje svake revolucije: “Koliko je sati?“

Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a