Lásky jedné plavovlásky/Loves of a Blonde: Neizmjerno smiješno

Lásky jedné plavovlásky/Loves of a Blonde: Neizmjerno smiješno

Piše: Sead Vegara

Nevjerovatna je činjenica da koliko god puta gledali Formanov film Lásky jedné plavovlásky (Ljubavi jedne plavuše), gotovo uvijek ćete se smijati na istim mogućim dijelovima i istim situacijama u koje je reditelj obreo svoje protagoniste. Također, nevjerovatna je svježina kojom odiše drugi film koji je snimio Miloš Forman, nakon prvijenca Crni Petar koji je i nagovijestio dolazak velikog autora. Vladimír Pucholt je u Formanovom debitantskom ostvarenju imao sporednu ulogu, dok je u njegovom drugom filmu ostvario glavnu mušku rolu kao Milda muzičar – pijanista koji zavede plavušu Andulu (Hana Brejchová) iz naslova.

Ljubavi jedne plavuše; režija: Miloš Forman; uloge: Hana Brejchová, Vladimír Pucholt, Vladimír Mensík; Milada Jezková, Ivan Kheil, Jirí Hrubý; 1965.

IMDb rejting: 7.7/10 Rotten Tomatoes rejting: 93%

Radnja filma Ljubavi jedne plavuše lokalitetom je smještena na dva mjesta, provincijski industrijski gradić Zruc (većim dijelom) i Prag (sama završnica filma). U Zrucu vlada prava “nestašica muškaraca“ i vrijedi pravilo da na svakog mladića dođe 16 djevojaka. Zbog toga, gradske glavešine odluče u gradić dovesti vojnike kako bi malo uljepšali situaciju i pružili i sirotim djevojkama i jadnim vojnicima malo razonode. Tu i počinju urnebesne situacije zbog kojih ćete se smijati kad god budete htjeli sebi priuštiti malo smijeha gledajući pokretne slike kojim je “orkestrirao“ češki filmski autor Miloš Forman.

Umjesto vojnika mladića, u Zruc su došli “vojnici starohani“ otprilike kasnih četrdesetih godina, što oženjeni što razvedeni. Naravno, organizovan je ples i trojica takvih namjerili su se na Andulu i njene dvije drugarice. Način na koji “starohani“ pokušavaju da privuku njihovu pažnju neizmjerno je smješan. Andula, koja i ima svog udvarača od kojeg je dobila na poklon prsten sa dijamantom (u samom uvodu prjateljici se hvali za prsten i priča joj o svom momku, iako ne zna koje su mu boje oči), pokleknut će pod silnim (i nevjerovatno smiješnim) nasrtajima momka Milde koji je na igranci svirao klavir. Mladac će joj po stotinu puta reći da nema djevojku u Pragu, što će sirota plavuša protumačiti kao poziv i na kraju se obresti pred vratima mladićevog stana, a dočekat će je Mildini otac i majka (Josef Sebanek i Milada Jezková). Neizmjerno smiješno.

Scenarij filma je djelo Formana i još trojice autora: Jaroslava Papouseka, Ivana Passera i Václava Saseka. Opštenarodno poznata maksima „Gdje je puno baba, kilava su djeca“ ovdje se ne može uzeti za pravo, jer su profesinalni i glumci naturščici vođeni sigurnom Formanovom rediteljskom rukom, koji je dozvoljavao i mnogo improvizacija, te se nije držao scenarija “kao svetog slova“. Na Formanovu odluku da i ovaj film snimi u crno-bijeloj tehnici, direktor fotografije Miroslav Ondrícek, da bi dobio na svježini, sve interijere je ofarbao u crno-bijelo.

Legenda kaže da film Ljubavi jedne plavuše zamalo nije ni snimljen zato što su u Filmskom studiju Barrandov ljudi odgovorni za prijem novih scenarija smatrali da je scenarij dosadan, naivan i nerealističan. Na svu sreću, kreativni direktori studija Jiri Sebor i Vladimir Sebar, ipak su odlučili dati šansu Formanu i to iz najvećeg razloga što su uvidjeli da film budžetski nije toliko zahtjevan.

Vječno trebamo biti zahvalni pomenutom dvojcu što su odlučili producirati film, a Formanu što je snimio djelo kojem ćemo se vraćati u trenucima kada od pokretnih slika budemo htjeli tražiti smijeh i bijeg od stvarnosti.

Prehodna
Closely Watched Trains: Problemi sa djevojkama i još ponešto
Sljedeća
Pelíšky/Cosy Dens: Porodica, ljubav i komunistički tenkovi