Piše: Sead Vegara
Malo je onih reditelja koji se mogu pohvaliti da su sa debitantskim ostvarenjem osvojili najveću i najprestižniju filmsku nagradu – popularnog zlatnog ćelavca – Oscar. Jedan od rijetkih je upravo češki reditelj Jiří Menzel koji je sa 28 godina na kontu za svoj prvijenac Strogo kontrolisani vozovi (Ostře sledované vlaky), nakon nekoliko kratkih filmova i jednog omnibusa, osvojio Oscara za najbolji strani film. Urađen kao celuloidna adaptacija istoimenog romana književnika Bohumila Hrabala film Strogo kontrolisani vozovi od samog početka vas priprema i navodi na smijeh. Dok glavni protagonista, mladi Miloš Hrma (Václav Neckár), pripovijeda o svojoj porodici, ocu i djedu, a spremajući se za prvi radni dan na željezničkoj stanici kao pripravnik, ne možete se ne smijati njegovoj priči, opisu oca i djeda.
Strogo kontrolisani vozovi; režija: Jiří Menzel; uloge: Václav Neckár, Josef Somr, Jitka Bendová, Vladimír Valenta, Vlastimil Brodský, Jitka Zelenohorská; 1966.
IMDb rejting: 7.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 100%
Sami početak naglašava i određuje ton filma, koji u svojih sat i po donosi svojvrsnu priču o odrastanju, Miloševim problemima sa djevojkama, smještenu na željezičkoj stanici pod okriljem Drugog svjetskog rata u nacistima okupiranoj Čehoslovačkoj. Doduše, kako je gotovo uvijek i slučaj sa kvalitetnim filmovima, sami zaplet vrlo malo govori o onome o čemu se u filmu radi. Kao jedan od najreprezentativnijih filmova češkog novog vala, Menzelov Strogo kontrolisani vozovi (1966) komotno može da ide u paru sa Formanovim ostvarenjem Crni Petar (1964), jer i jedan i drugi na sebi svojstven način pričaju priču putem pokretnih slika o odrastanju i nevoljama sa djevojkama. Oba filma su zasnovani na literarnim predlošcima s time da su sami autori, na Crnom Petru Jaroslav Papousek, a na Strogo kontrolisanim vozovima Bohumil Hrabal, sudjelovali u pisanju scenarija.
I Forman i Menzel na veoma lijep i prisan način postupaju sa svojim glumcima režirajući ih opušteno i sa jasnim humorističkim odmakom prema zbilji. Mladi Miloš Hrma će za mentora na stanici imati opuštenog i flagmatičnog dispečera Hubičku (Josef Somr) čiji će ga postupci u konačnici i usmjeravanja dovesti do trijumfa duha i postizanja zadovoljstva. Od ostalih likova, živopisno dočaranih i uvjerljivo psihološki osjenčenih, ističu se Miloševa simpatija, kondukterka Maša (Jitka Bendová), sa kojom će se mladac naći u ljubavnoj igri, nespretni šef stanice (Vladimír Valenta) koji gotovo uvijek nema prikladnu uniformu kada u posjetu dolazi kolaboracionista Zednicek (Vlastimil Brodský), mlada telegrafistkinja Zdenička (Jitka Zelenohorská)...
Nakon ljubavnog neuspjeha sa Mašom, Miloš će se odlučiti na najmračniji mogući čin. Pokušaće sebi oduzeti život, ali će ipak biti spašen. Sami akt će ga još jednom spasiti, mladac će u konačnici spoznati ljepotu ljubavnog čina, a sudbina dočekati na kraju.
Humor koji je Hrabal posijao u književnom predlošku, zajedno sa rediteljem (cameo samog Menzela kao doktora koji Milošu daje sugestije o ljubavnim problemima) ispisao u scenariju i prenio na filmsku traku, tako je svjež i bezvremenski da ćete se moći na više puta ponovljeno gledanje smijati istim situacijama i scenama.
Da je Menzel već jednom adaptirao Hrabala za celuloid govori i njegov rad na kratkom filmu The Death of Mr. Balthazar iz 1965. zasnovanom na knjizi „Pearls from the Deep“. Saradnja je to dvojice velikana, svakog u svom polju, filma i književnosti, koji će zajedno raditi još na scenariju za film Larks on the String snimljenom 1969, a “bunkerisanom“ sve do 1990. zbog kritike komunizma. Hrabal će “na vječna lovišta“ preseliti 1997, dok će Menzel još jednom i to 2007. posegnuti za književnikovom zaostavštinom i snimiti film I Served the King of England.
Seksualne nedaće mladića Miloša Hrme tokom nacističke okupacije Čehoslovačke opisane u knjizi „Strogo kontrolisani vozovi“, te prenesene na filmsku traku mirnom i sigurnom rediteljskom rukom Jiříja Menzela predstavljaju jedno od najupečatljivijih debitantskih ostvarenja. Pravo malo filmsko remek-djelo.
