Piše: Segor Hadžagić

Nakon izuzetno uspješnog dokumentarca My Country, My Country (2006) koji se bavi životom u Iraku pod američkom okupacijom, Laura Poitras se ponovo okreće kritici vlastite zemlje odnosno njenih oružja moći i dominacije kroz priču o čovjeku koji je ukazao na zastrašujuću mašineriju društva kontrole koja prijeti u potpunosti da ukine svaku privatnost. Naravno, riječ je o bivšem službeniku Američke nacionalne agencije za sgurnost (NSA), Edwardu Snowdenu koji je javnosti iznio dokumente o velikom broju tajnih nadziranja građana. I ne samo to, Snowden tvrdi da posjeduje dokumente koji bi pomogli obavještajnim stručnjacima da nauče mehanizam pomoću kojeg bi mogli da izbjegnu američke špijune. Laura Poitras baca svjetlo na čovjeka čiji značaj još uvijek ne vide oni koji glavnu opasnost vide samo u terorizmu. Snowden otkriva suptilnu mašineriju kontrole, nadziranja i posmatranja kojom se koriste vlade SAD-a i Velike Britanije, pokazujući nam najsmrtonosnije tiransko oružje. Snowden dijagnosticira najužasniju mutaciju kapitalizma, sa informacijskom i telekomunikacijskom tehnologijom koja je bukvalno u stanju da prati i kontrolira svaki naš korak. Bilo kad. I bilo gdje.

Režija: Laura Poitras; 2014.

Citizenfour prikazuje prvi intervju sa Snowdenom u Hong Kongu, u istoj hotelskoj sobi gdje je engleskom novinaru Glennu Greenwaldu obznanio postojanje tajnih dokumenata. Ono što je posebno privlačno u ovom filmu nisu samo informacije posjeduje Snowden već i sam on. Opušten, tih, blag, pomalo „geeky“ Snowden ne djeluje kao neurotični tip kojem je život u opasnosti, iako redateljica stalno potencira sveprisutni osjećaj paranoje. (Način na koji se Snowden skriva kada radi za kompjuterom ili alarm koji se pali u hotelu, a koji je zapravo samo protivpožarna vježba). Ponekad sve djeluje kao izuzetno zabavno pozorište apsurda.

Snowden, hladan i opušten govori o dramatičnom rastanku sa djevojkom koju je morao napustiti kada je krenuo lov na njegovu glavu, potom vidimo Angelu Merkel i kako se ona osjeća kada saznaje da NSA prisluškuje svaki njen razgovor, što je mnogo više od jednog diplomatskog skandala.  Svi mi znamo da smo prisluškivani, ali Citizenfour nas upozorava da od naše privatnosti više neće ostati ništa, ako se ne pobunimo. Snowden je učinio prvi korak.  Da li smo sposobni za drugi ili volimo biti „iskontrolisani“?! Da li smo zaista izgubili značanje riječi sloboda i privatnost. Citizenfour je posljednji alarm.