Lejla Panjeta

Néro the Assassin: Western u evropskom srednjem vijeku

Piše: Lejla Panjeta Na narativnom nivou serija Néro the Assassin kombinira klasični man-on-the-run obrazac s elementima mračne mitologije: otac koji nije otac, dijete koje je možda posljednje dijete đavola, te politička manipulacija kojom upravljaju moćnici. Ovaj recept garantuje napetost, ali i zamku površnosti. Ponekad priča kao da žonglira s temama (vlast, vjera, magijsko naslijeđe) bez da do kraja uredi njihov odnos. Serija često uvodi natprirodno kao katalizator, ali ne služi svaki put dosljednoj logici svijeta koji sama gradi.

Razvoj filmskih tehnika u američkoj kinematografiji

Piše: Lejla Panjeta Historija američkog filma je historija američkog sna: njegovih mitova, strahova i žudnji. Od Griffithovih moralnih freski do Nolanovih misaonih labirinata, film je prošao put od nevinosti do samosvijesti. Tehnologija se mijenjala. Zvuk, boja, CGI, streaming. Ali ostali su  isti impulsi: želja da se zabilježi osjećaj, moralna dilema, i pogled čovjeka u pokretu. Ono što se mijenjalo bio je ton: od mitskog prema refleksivnom, od spektakla prema introspekciji. Replika u filmu The Man Who Shot Liberty Valance John Forda: Kad legenda postane činjenica, štampaj legendu, govori o Americi, ali i o filmu. Kao da ga je čuo Christopher Nolan i dodao: Ili je barem izvrni.

Old Money: Ljubav i bogatstvo na turski način

Piše: Lejla Panjeta Old Money je hibridna serija koja balansira između nekoliko žanrovskih paradigmi. Na površini, elementi rom-coma (romantične komedije) prisutni su u dinamičnim odnosima Osman–Nihal. U njihovom odnosu postoji ljubavna napetost, emocionalna ironija i momenti šarmantnog humora, ali oni su daleko od trivijalnog ili laganog žanrovskog klišea.

Filmska čudovišta: Del Toro, Burton i naslijeđe Frankensteina

Piše: Lejla Panjeta Film je oduvijek volio čudovišta. Ali rijetko ko ih je pretvorio u moralnu poeziju s tolikom nježnošću i dostojanstvom kao Guillermo del Toro i Tim Burton. Obojica su alhemičari groteske, umjetnici koji iz tame stvaraju ljepotu i obojica duguju svoj imaginarij Mary Shelley i njenom Frankensteinu iz 1818. godine, romantičarskom uzoru svakog modernog mita o stvorenju i odbačenosti, o čovjeku koji želi biti Bog, ali se na kraju suoči sa sopstvenim odrazom.

Dolores Jane Umbridge: Tiranin u ružičastom

Piše: Lejla Panjeta Dolores Jane Umbridge, koju izvrsno glumi Imelda Staunton, u svojim mučno slatkim ružičastim džemperima i sa užasavajućim osmijehom, jedan je od najomraženijih likova u serijalu o Harryju Potteru. Ispod njenog iskrivljenog arhetipa mentora krije se nešto mnogo više uznemirujuće i nažalost poznato. 

Za one koji misle, sumnjaju i ne pristaju na površno

Nova knjiga u bh. izdavaštvu 2025. godine Mitologija, mediji i film: Iznad površnosti, autorice Dr. Lejle Panjete, vodi čitatelja kroz šezdeset eseja podijeljenih u tri misaona svemira: Mitološki univerzum, Vijesti dana i Filmska kultura. Iza naslova vijesti, kadrova filmova i starih mitova i narodnih vjerovanja, autor pronalazi skriveni poredak značenja – onu dubinu koju svakodnevna površnost često prekriva.

Duhovi Eisenstaina, Vertova i Griffitha u doba streaminga

Piše: Lejla Panjeta Film je nekada bio revolucionarni projekat. Tako su ga barem zamišljali Sergej Eisenstein, Vsevolod Pudovkin ili Dziga Vertov, dok su rezali celuloidnu traku sa makazama marksista. Za njih, film nije bio razonoda nego filozofija: sudar slika u dijalektičkom sukobu, buđenje masa kroz vizuelni šok. Na drugoj strani svijeta u to vrijeme D. W. Griffith je maštao da je film kao viktorijanski roman: sentimentalno razvučen, linearan i moralno utješan. A Dziga Vertov je vjerovao da Kino–oko može nadmašiti ljudsko, otkrivajući istinu mašinskom percepcijom. 

Ejzenštajn: Od montaže revolucije do kapitalističke reklame

Piše: Lejla Panjeta Jedna od ironija historije filma jeste činjenica da je Sergej Ejzenštajn, sovjetski reditelj koji je film pretvorio u politički skalpel namijenjen radničkoj klasi, zapravo nenamjerno tvorac gramatike kojom nam korporacije prodaju gazirane sokove, šampone i osiguranje. Ejzenštajn bi se vjerovatno ugušio u vlastitom crvenom šalu sa srpom i čekićem kada bi vidio kako se njegova “intelektualna montaža”, koja je osmišljena da probudi proletarijat i radničku klasu danas koristi u tridesetsekundnim kapsulama komercijalne sugestije.

“Nosferatu“ i “Psycho“ u posjeti C.G. Jungu

Piše: Lejla Panjeta Nosferatu predstavlja duh straha i neizvjesnosti. Likovi se ne bore samo sa doslovnim vampirom, već i sa svojim unutrašnjim tjeskobama. Sjena se manifestuje u njihovom strahu od nepoznatog, posebno predstavljenog kugom koju Orlok donosi sa sobom dok uništava grad Wisborg. U tom smislu, Murnauov film služi kao alegorija za kolektivnu psihu društva koje se bori sa posljedicama rata i prijetećom bolesti.

Sjena u kinematografiji

Piše: Lejla Panjeta Napredak tehnologije, posebno u kinematografiji, omogućio je filmskim stvaraocima da prošire svoje kreativne mogućnosti. Kraj 20. i početak 21. vijeka svjedočili su inovacijama u digitalnom filmskom stvaranju, omogućavajući umjetnicima da manipulišu svjetlom i sjenom na neviđene načine.