Tribute to

Treći svijet: Više od dokumenta

Piše: Marinela Domančić O vremenu novog vala na glazbenoj Ex-Yu sceni govori se po principu ustati pa spomenuti. Od konca sedamdesetih pa do pred kraj osamdesetih godina dvadesetog stoljeća rock scena ovih prostora procvjetala je u buket prekrasnog, šarenog cvijeća u kojem se za svaki ukus našao poneki cvijetak. Onaj koji se zvao Haustor nikako nije bio jednobojan. Bojile su ga i mračne dubine, i nježne note, i brundajući basovi, i tamni, katkad depresivni, ponekad politizirani tekstovi pa mu je boja ovisila o tome sa koje ga strane gledate. Pardon, slušate.

46. Festival filmske kamere u Bitolju: Savremena filmska bajka

Piše: Duško Dimitrovski Kao šlag na tortu, posljednji dan završenog 46. Festivala filmske kamere u Bitolju donio je izuzetno prijatno iznenađenje. Na svečanom zatvaranju prikazana je, slobodno možemo reći, izvanredno režirana i nadasve emotivna savremena filmska bajka DJ Ahmet, u režiji Georgija M. Unkovskog i sa kamerom Nauma Doksevskog. Film je, s punim opravdanjem, izazvao ovacije prisutne publike.

Objavljene nominacije za AFA nagrade 2025.

Filmska i TV Akademija Jadranske regije, koju osnivaju članovi Mreže festivala Jadranske regije: Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd i Zagreb Film Festival, objavljuje nominovane za ovogodišnje dobitnike AFA nagrada, Adriatic Film Awards. 

Bila je najljepša talijanska glumica: R.I.P. Claudia Cardinale

Piše: Marko Njegić Vrijeme je stalo kad se Claudia Cardinale (1938 – 2025.) pojavila u mitskom westernu Bilo jednom na Divljem zapadu (1968.) Sergija Leonea. Claudia je iskoračila iz vlaka, pogledala na sat (10.10h) i prošetala unaokolo, a u stopu je pratila veličanstvena glazba Ennija Morriconea.

Ejzenštajn: Od montaže revolucije do kapitalističke reklame

Piše: Lejla Panjeta Jedna od ironija historije filma jeste činjenica da je Sergej Ejzenštajn, sovjetski reditelj koji je film pretvorio u politički skalpel namijenjen radničkoj klasi, zapravo nenamjerno tvorac gramatike kojom nam korporacije prodaju gazirane sokove, šampone i osiguranje. Ejzenštajn bi se vjerovatno ugušio u vlastitom crvenom šalu sa srpom i čekićem kada bi vidio kako se njegova “intelektualna montaža”, koja je osmišljena da probudi proletarijat i radničku klasu danas koristi u tridesetsekundnim kapsulama komercijalne sugestije.

Tajno pismo: Istina bez kopna

Piše: Ardijan Morankić Takvo ustrojstvo sveopšteg relativizma nije se u najboljoj mjeri odrazilo na istoimenu adaptaciju romana koju je načinio dablinski reditelj Džim Šeridan (Jim Sheridan); film predstavlja ošišanu preradu romanesknog djela bez njegovih značajnih introspektivnih elemenata u kojem hepiend-patetični kraj postaje osnova bez postolja kvaliteta. 

Sundance Kid odjahao u legendu: R.I.P. Robert Redford

Piše: Marko Njegić Mogao je Redford sve, biti s obje strane kamere kao jedna od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, oskarovski režiser i promotor mladih filmaša. Bio je (lijepo/najljepše) lice novog Hollywooda i sa Sundanceom porinuo američke indie filmove kakve znamo.

Yugo Florida: Jogunasta nepredvidivost života

Piše: Marinela Domančić Prvo dugometražno filmsko ostvarenje Yugo Florida, srbijanskog redatelja Vladimira Tagića, očekivalo se s nestrpljenjem. Najširoj publici poznat po televizijskim uspješnicama Sablja, Jutro će promeniti sve i Nečista krv, u kojima je blisko surađivao sa koredateljem Goranom Stankovićem, Tagić je u svom filmskom prvijencu mnogo toga htio. Mnogo je i postigao. 

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: Trijumf Jarmuscha

Piše: Duško Dimitrovski (specijalno za Filmofil iz Venecije) Dvije stvari su iznad svega okarakterisale 82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: nadsve potresna filmska saga o Gazi, Glas Hindi Rajab i Zlatni lav za najbolji film za ostvarenje Otac, majka, sestra, brat, američkog kultnog režisera Jima Jarmuscha.

“Nosferatu“ i “Psycho“ u posjeti C.G. Jungu

Piše: Lejla Panjeta Nosferatu predstavlja duh straha i neizvjesnosti. Likovi se ne bore samo sa doslovnim vampirom, već i sa svojim unutrašnjim tjeskobama. Sjena se manifestuje u njihovom strahu od nepoznatog, posebno predstavljenog kugom koju Orlok donosi sa sobom dok uništava grad Wisborg. U tom smislu, Murnauov film služi kao alegorija za kolektivnu psihu društva koje se bori sa posljedicama rata i prijetećom bolesti.