X-Men: Dark Phoenix: Ljudi X iz sjene Osvetnika

Piše: Marko Njegić

Osvetnici imaju Thanosa. X-Meni imaju Jean Grey. Ona je "neizbježna", baš poput Thanosa. I jednako moćna kad upije kozmičku silu. U filmu X-Men: Dark Phoenix izvanzemaljska "albino" negativka u tijelu Jessice Chastain tepa Jean Grey (Sophie Turner) da je "najmoćnije stvorenje na planetu". Nije to daleko od istine. Ostali X-Meni joj takoreći ništa ne mogu, čak ni moćni Erik Lehnsherr zvani Magneto (Michael Fassbender). Telepatski profesor X, Charles Xavier (James McAvoy), ne može joj prodrijeti u um gdje su se srušili zidovi potisnute traume iz njezina djetinjstva (prometna nesreća s roditeljima) kojima ga je ogradio. "Postala je premoćna, izgubila kotrolu", slušamo upozorenja o Jean koja smo čuli i 2006. u trećem "X-Menu" (The Last Stand), također inspiriranu stripovskom "Dark Phoenix" sagom, kad ju je (dojmljivije) igrala Famke Janssen. Ipak, Jean neće postati Thanos i napraviti globalni genocid kao u stripu, donekle i prethodnom filmu u kojem su mnogi važni X-Meni stradali od eksplozije njezine moći.

X-Men: Dark Phoenix; režija: Simon Kinberg; uloge: James McAvoy, Sophie Turner, Michael Fassbender, Jessica Chastain; 2019. IMDb rejting: 6.1/10 Rotten Tomatoes rejting: 23%

Nakon što preuzme energiju iskre koja je stvorila svemir i skrene na tamnu stranu, u tom procesu će stradati "samo" jedan bitan X-Men lik. Simon Kinberg, česti scenarist X-Mena, ovdje prvi put i redatelj, nastojao je anulirati mane omražene Posljednje fronte. Pred Kinbergom nije bio nimalo lagan zadatak. Osim toga, morao je iskupiti X-Mene za jedan još lošiji film, zapravo najlošiji u dugovječnom serijalu - Apokalipsu koju kronološki nasljeđuje. Također, morao im je pružiti zadovoljavajući oproštaj. Iako netko u filmu kaže "ovo nije kraj za X-Mene, već novi početak", Dark Phoenix predstavlja završnicu "prequel" kvadrilogije X-Mena, započete 2011. s odličnom Prvom generacijom, kad su McAvoy, Fassbender, Jennifer Lawrence... preuzeli štafetu od Iana McKellena, Patricka Stewarta, Hugha Jackmana i ekipe, uz jedan zajednički susret usred vremenski isprepletene crte serijala (Dani buduće prošlosti).

Sve to nakon što su Osvetnici došli do svoga kraja i rekli zbogom publici, pa i Igra prijestolja, s kojom X-Mene vezuje glumica Turner (ovo je definitivno godina rastanaka). Teret ostavštine Avengersa nije lako ponijeti, premda je Magneto u jednoj akcijskoj sceni podigao vlak iz podzemne željeznice. Završni X-Men nesumnjivo pati od usporedbe s osvetničkom Završnicom, ali neovisno o tome funcionira solidno i nije ni izbliza loš kako ga Wolverineovim kandžama sijeku neke kritike. Možda je završnica X-Mena prerano došla, barem za ovu priču osovljenu oko mlade Jean. Ona je, naime, (ponovno) predstavljena tek u prošlom filmu Apocalypse, prvi put otkad smo je vidjeli 2006. godine. Thanos je imao više ukazanja do Endgamea, makar sporadičnih. Nismo, dakle, toliko vezani za lik koji na leđima (opet) nosi najveću dramu serijala, na granici s tragedijom.

Kinberg joj, doduše, daje upečatljiv prolog smješten u 1975. godinu: kao klinka sa stražnjeg sjedišta Jean mijenja stanice na radiju u automobilu i neposredno izaziva frontalni sudar, ponajbolje usnimljen na filmu ikad. Eto nas ubrzo u 1992., profesor Xavier šalje X-Mene u svemir da spase "space shuttle" od sunčeve baklje i tad će već Jean konzumirati energiju koje su željni "alieni" kako bi njome povratili svoj svijet. Kozmičke implikacije sudaraju se s globalnima (potencijalno uništenje Zemlje od Jean i izvanzemaljaca) i intimnima (spas mutantice-prijateljice/članice dusfunkcionalno-funkcionalne X-Men obitelji). Dark Phoenix bolje operira u potonjem segmentu.

Jean se lomi iznutra (dobra-zla), a Kinberg to "prema van" ilustrira vatrenim pukotinama na licu porculanske lutke. Njezino pucanje po superjunačkom šavu redatelj prikazuje poput mentalnog sloma, a brigu i strah ostalih X-Mena kao zabrinutost i bojazan familije za psihički nestabilnog i potencijalno opasnog člana. "Još je možemo spasiti, ona je još Jean u sebi", siguran je njezin dečko Cyclops (Tye Sheridan). Nijanse u likovima daju težinu toj i takvoj drami. Primjerice, Raven/Mystique (Lawrence) prigovara Charlesu što se kočoperi na naslovnicama časopisa i u kontaktu je s američkim predsjednikom. Za njega će riskirati njihove živote kako bi sačuvao prijateljstvo ljudi i mutanata ("radije to nego prezir") koje već sutra, znajući čovječanstvo, može postati neprijateljstvo jer "promijenili smo svijet da možemo živjeti u njemu". Raven spominje i seksizam budući da "X" žene stalno spašavaju muškarce.

"Možda bi nas trebao preimenovati u X-Woman", predlaže Raven, ali neovisno o tom promišljenom skretanju u #MeToo filozofiju, koje će biti poništeno smrću krucijalnog ženskog lika kao okidačem za motivaciju/akciju muških likova, Charles ima dosad ponajbolje karakterno/moralno sjenčenje u serijalu računajući to i činjenicu da je manipulirao mračnim tajnama Jeanine prošlosti koje će potaknuti njezin bijes. Charlesovi apologetski govori (Erik ih je napose sit) poprimaju drukčije konotacije, ali naravno, nije sve u govorima, ima nešto i u akciji. Spektakl je plus filma. Nekoliko je impresivnih scena ili "set pieceova" orkestrirao Kinberg, počevši od sudara i spašavanja usred svemira, preko Jean vs. Magneto borbe oko helikoptera i izvlačenja podzemne, do završnice u zatvorskom vlaku. U finalu će naročito doći do izražaja Nightcrawler (Kodi Smit-McPhee) i Storm (Alexandra Shipp), Magnetove sposobnosti krivljenja i gužvanja metala, ali i Kinbergova inspiracija za otpornost "aliena" na metke u kiborgu od tekućeg metala iz Terminatora 2. Općenito, Kinberg režira film kao blockbuster devedesetih, što je smisleno imajući u vidu radnju ambijentiranu u 1992. godinu. Sve je akcijski i koreografski pregledno i čisto. Ovo je jedan od "najčišćih" blockbustera u zadnje vrijeme. Praznik za oči nakon Godzille II.

'X-Meni' od najboljeg do najgoreg

X-Men je 2000. pokrenuo val superjunačkih filmova i utro put Spider-Manu i ostalim Marvelovim i DC-jevim spektaklima. Od 2000. do 2019. snimljeno je deset X-Men filmova, čak i 12 ako računamo Deadpoola 1&2. Poredali smo ih od najboljeg do najgoreg, ipak bez Deadpoolova...

  1. "Logan" (2017.) 2. "X-Men 2" (2003.) 3. "X-Men: Prva generacija" (2011.) 4. "X-Men" (2000.) 5. "X-Men: Dani buduće prošlosti" (2014.) 6. "X-MEN: DARK PHOENIX" (2019.) 7. "Wolverine" (2013.) 8. "X-Men početak: Wolverine" (2009.) 9. "X-Men 3" (2006.) 10. "X-Men: Apokalipsa" (2016.)
    Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija 
Prehodna
Ma: Afroamerička oskarovka kao horor negativka
Sljedeća
Toy Story 4: Savršenstvo bez mane