Piše: Marko Njegić

Montažno ispresijecani poljupci i pucnjevi odjekuju u ekspoziciji Udovica (Widows), jednog od najboljih filmova sezone, ako ne i godine, inspiriranog TV serijom Lynde La Plante s početka osamdesetih. Steve McQueen (Sramota, 12 godina ropstva) takoreći ničim nije odavao potencijal žanrovskog/akcijskog redatelja, ali oskarovac u uvodu ovog filma razbija 17-minutni statični kadar Gladi i pokazuje da može orkestrirati vraški dobru modernu akciju. Rezovi se sele s intime Harryja Rawlinsa (Liam Neeson) i supruge Veronice (Viola Davis) u krevetu na njegovu pljačku koja polazi po zlu. Urgentna kamera je pozicionirana u stražnjem dijelu jurećeg kombija za bijeg i subjektivna. Gledatelj postaje jedan od pljačkaša dok meci i gume vrište. Uvodna akcija je izvrsna i djeluje tako lako za McQueena. Akcija je i neočekivana. Imate novovjekog akcijaša Neesona, a njegov će kombi izrešetati S.W.A.T. tim, plus vozilo će se dići u zrak i prepoloviti na pola. Svaki od članova Rawlinsova tima u kobnoj pljački (Jon Bernthal, Manuel Garcia-Rulfo, Coburn Goss) bit će također predstavljen u ekspoziciji, kao i njihove supruge.

Udovice; režija: Steve McQueen; uloge: Viola Davis, Liam Neeson, Elizabeth Debicki, Michelle Rodriguez, Carrie Coon, Brian Tyree Henry; 2018.

IMDb rejting: 7.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 90%

Alice (Elizabeth Debicki) je fizički zlostavljana od muža, psihički od matere (Jacki Weaver), Linda (Michelle Rodriguez) otvara dućan, a Amanda (Carrie Coon) je novopečena majka. Sve one ostaju udovice prije špice filma. Adrenalinska i ekonomična uvodna scena postavlja Widows na noge: mrtvi muževi su uzeli novac, izgorio u kombiju, koji je trebao pomoći Jamalu Manningu (Brian Tyree Henry) u kampanji za čikaškog vjećnika, on traži lovu natrag od njihovih žena, stoga se Veronica, Alice i Linda nevoljko udružuju za pljačku stoljeća kako bi, prema Harryjevim nacrtima/planovima za "idući posao", vratile dug i uz malo sreće zaradile po milijun dolara.

"Ovo nije vaš svijet", upozoravaju Veronicu i ekipu, možda i samog McQueena te koscenaristicu Gillian Flynn (Nestala). McQueen je novak u žanrovskom, "heist" filmu koji, pomoću odličnih glumica (prednjače Davis i Debicki), uspijeva ukrasti, subvertirati i načiniti svojim. Na pljačku, poslovično rezerviranu za muškarce, žene se nisu odvažile od Gangsterske četvorke od koje Udovice preuzimaju štafetu. Dobro, jesu, žene iz ovoljetnog hita Oceanovih 8, no pelješenje nakita na "Met Gala" događaju nema jednaku težinu kao ovo na što se s "visokim pragom rizika" upuštaju McQueenove udovice, niti je toliko toga bilo na kocki u tom filmu, odnosno Sandri Bullock i njezinom timu nije bio život u takvoj opasnosti.

"Imamo puno toga za obaviti, a plakanje nije na popisu", Veronica kaže Alice kad potonju emocije dovedu do ruba suza. Plakanje je za ženskice, a udovice će postati "muški tim" i ustrajati u pljački jer "nitko ne misli da imamo muda ovo izvesti", uključujući Alice koja će spoznati kako oružje može biti curi "najbolji prijatelj". McQueen prodire debelo ispod ulaštene površine žanra u filmu neizbježnog "time's up" podteksta koji, međutim, ne razglaba samo o mizoginiji, već i korupciji, (ne)moralu, rasi i klasi s pripadajućim nejednakostima unutar mikrokozmosa američkog društva.

Usprkos jednom "twistu" viška, Widows spretno pomiruju žanrovski, repertoarni film i artistički/festivalski u smislu režije (ekstremni krupni planovi Veronicina oka i usana) i društveno-političkog komentara. Koliko Udovice na mahove djeluju kao kalkulirani produkt "time's up" epohe, toliko su i autorski, "mcqueenovski" osoban film koji tematski seže do 12 Years A Slave (rasni odnosi), a estetski se slaže sa Shame (sivi kolorit urbane otuđenosti). Redatelj ovdje nastavlja rabiti prepoznatljivi vizualni jezik i pričati priču slikom i režijskim bravurama.

Njegov stalni snimatelj Sean Bobbit ponovno se odvažuje na nekoliko neprekinutih kadrova, uključujući jedan rotirajući, za 360 stupnjeva - kamera se vrti po košarkaškom terenu prateći dvojicu crnaca kako repaju prije nego im metak u tijelo zakuca Manningov psihopatski brat Jatemme (Daniel Kaluuya) koji će u jednoj uznemirujućoj sceni ubadati bijelog paraplegičara u kuglani. Jatemme je jedan od dojmljivijih recentnih negativaca, toliko dojmljiv da kamera ostaje fiksirana na njemu dok nadgleda premlaćivanje jednog lika izvan kadra.

U vjerojatno najimpresivnoj sekvenciji filma Bobbitova kamera fiksirana je za haubu limuzine u pokretu u kojem u "voiceoveru" slušamo razgovor putnika, Manningova konkurenta Jacka Mulligana (Colin Farrell) i njegove tajnice u vezi političke igre moći koju ovaj nastavlja igrati naslijeđujući oca, bivšeg vjećnika (Robert Duvall). Krajobraz se mijenja od siromašnih, crnačkih ulica Chicaga do kvarta s bjelačkim vilama, ilustrirajući sav sjaj i bijedu današnje Amerike efektnije od svih riječi.

Elizabeth Debicki krade film

Udovice imaju jednu od najjačih glumačkih postava godine. Žene su, dakako, u prvom planu. Kao da nije dovoljno što je Veronica crnkinja, a Linda latina, Alice je poljskih korijena. No, glumice nas uvlače u film da zaboravljamo na to. Debicki je napose sjajna u dok prolazi tranziciju od zlostavljane do osnažene žene. Ako je tko od glumaca ukrao film, to su ona i Kaluuya.