Piše: Sead Vegara

Nekada se isplati otići na prvu kino-projekciju. Ne samo da ćete po završetku imati više vremena za neke uobičajene stvari, poput šetnje ili eventualnog ispijanja kafe sa prijateljima, već ćete po svoj prilici biti jedini posjetitelj u kino-dvorani. Opet, to može značiti da film koji ste odabrali i došli da pogledate baš i nije neka sreća. Takva situacija se desila potpisniku ovih redova kada je pohodio hram sedme umjetnosti na prvu redovnu projekciju filma The Legend of Ochi (Legenda o Ochiju, 2025). Privatna projekcija, ali zato poprilično dosadan film. Doduše, zadnja trećina gotovo izvlači kompletan film. S obzirom da je film u trajanju od nekih sat i po, prvih sat vremena ćete provesti u stalnom pogledavanju na sat i brojanju minuta, ali zato kada nastupi zadnjih pola sata, bićete na ivici sjedalice i očiju prikovanih za kino-platno.

Legenda o Ochiju; režija: Isaiah Saxon; uloge: Helena Zengel, Willem Dafoe, Emily Watson, Finn Wolfhard; 2025.

IMDb rejting: 6.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 77%

Riječ je o svojevrsnoj fantastičnoj drami, da ne kažemo bajci, u kojoj pratimo djevočicu Yuri (Helena Zengel) u njenom pokušaju vraćanja bića iz naslova, malog čupavog okatog ochija, njegovoj vrsti i porodici. Mali ochi nevjerovatno podsjeća na baby Yodu – Grogua iz Star Wars serije The Mandalorian, te je pri tome vrlo umiljat i dražestan. Priča filma je smještena u malo selo na Karpatima, divljini i lokalnim šumama. Počinje sa lovom na ochije, zagonetna i magična stvorenja za koje se misli da su predatori. Lov predvodi vremešni Maxim (Willem Dafoe), a njegovi vojnici su dječaci iz familija koje su nastradale od ochija. Njegovu kćerku Yuri baš i ne zanima lov kao sam čin i nakon što slučajno zatekne malog ochija u zamci, pomoći će mu i odlučiti da ga vrati njegovoj vrsti.

U toj avanturi naići će na svoju davno izgubljenu majku Dashu (Emily Watson), koja će joj objasniti da su ochiji i ljudi nekada koegzistirali u harmoniji. Yuri će učiniti sve samo da vrati malog ochija, te će na tom putu shvatiti bitnost porodice, veza između očeva i kćerki, majki i kćerki. Dakako, treba dodati da je gluma mlade Helene Zengel zaista očaravajuća, Finn Wolfhard također je za pohvaliti, dok Willem Dafoe i Emily Watson pružaju standardno dobar performans.

Režiju i scenarij Legende o Ochiju potpisuje Isaiah Saxon, koji se kalio radeći muzičke spotove, između ostalih i za Björk, te mu je ovo rediteljski prvijenac. Scenarij je u svoj svojoj strukturi prilično slabo razrađen i sve do raspleta nema nekih naročito inovativnih rješenja. Bitno za film da bi predstavljao kompaktno djelo upravo je taj detalj inovativnosti, koji je očit u zadnjih pola sata ostvarenja. Svojevrsno snolika atmosfera filma u početku ne doprinosi radnji, ali donosi rezultat na kraju. I koliko god da vam se učinio dosadan i spor, Legenda o Ochiju jednostavno je film koji “treba pod moranje“ da se pogleda u kinu, kako biste osjetili istinsku magiju pokretnih slika.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje