Smrt u Sarajevu: Najiščekivaniji bh. film u 2016.

Smrt u Sarajevu: Najiščekivaniji bh. film u 2016.

smrt u sarajevu_1Piše: Mirza Skenderagić

Novi film bh. oskarovca Danisa Tanovića Smrt u Sarajevu svjetsku premijeru će imati u okivru Takmičarskog programa 66. Berlinskog filmskog festivala.

Film je nastao prema motivima dramskog teksta francuskog filozofa Bernarda-Henrija Levya Hotel Evropa, objavljenog povodom stogodišnjice sarajevskog atentata. Producenti filma su Amra Bakšić Čamo Francois Margolin, odnosno producentske kuće SCCA/pro.ba iz Sarajeva i Margo Cinema iz Francuske. Direktor fotografije je Erol Zubčević, dok montažu potpisuje Redžinald Šimek. Među autorskim članovima ekipe nalaze se i autor muzike Mirza Tahirović, scenografkinja Mirna Ler, kostimografkinje Ina Arnautalić i Hatidža Nuhić, šminkerica Lamija Hadžihasnović-Homarac, dizajner zvuka Samir Fočo i kasting direktorica Timka Grahić. Glavnu ulogu i filmu tumači francuski glumac Jacques Weber koji je glumio i u teatarskom izvođenju Levyjevog teksta, koje je režirao Dino Mustafić. Osim njega, u filmu igraju Snežana Vidović, Izudin Bajrović, Vedrana Seksan, Muhamed Hadžović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Edin Avdagić, Boris Ler...

O glavnim nagradama ovogodišnjeg izdanja Berlinalea, odlučivat će američka oskarovka Meryl Streep.

Sarajevski hotel priprema se za večeru povodom stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata koju organizuje Evropska unija. Nakon dugo vremena hotel radi punim kapacitetom, ali radnici spremaju štrajk upravo u trenutku dolaska visokih zvanica. Propast večere značila bi i propast hotela. Direktor hotela uz pomoć mafijaša koji vodi striptiz bar u podrumu hotela, pokušava zaustaviti štrajk. Istovremeno, na krovu u improvizovanom TV studiu traje specijalni program posvećen stogodišnjici sarajevskog atentata. Rutinu prekida neobičan gost – Gavrilo Princip.

Danis Tanović i novi početak bh. kinematografije

smrt u sarajevuPočetkom 90-tih godina, jugoslavenska kinematografija se raspala i podijelila jednako brzo i odlučno kao i sama zemlja. Ipak, uprkos katastrofalnom stanju u filmskoj industriji, koje je rat ostavio iza sebe, pojedine kinematografije su se uspjele izdići iz pepela i snimiti umjetnički vrijedne filmove koji neće proći nezapaženo niti izvan granica bivše države. Ovdje se prije svega misli na Bosnu i Hercegovinu koja je osvojila neke od najprestižnijih filmskih nagrada i Hrvatsku koja konstantno bilježi najveći kvantitativni i kvalitativni rast, ali treba spomenuti i novu mladu generaciju iz Srbije i Crne koja u posljednjoj deceniji bilježi vrlo zapažene rezultate, snagu slovenske filmske infrastrukture, te talenat koji dolazi iz Makedonije ili Albanije. Osim Emira Kusturice koji bilježi konstantno učešće na najprestižnijim filmskim festivalima, filmski reditelj koji se možda najviše izdvojio na ovim prostorima jeste bh. oskarovac Danis Tanović. 2001. godine je ušao u historiju svjetske kinematografije kao reditelj koji je osvojio najviše nagrada za svoj prvi film – antiratnu dramu Ničija zemlja (2001). Film  je ukupno osvojio 42 nagrade, među kojima je i Oscar za najbolji strani film.

Teško je u svjetskoj kinematografiji pronaći ilustrativniju osudu rata” – piše Nedžad Ibrahimović u tekstu “Između nacije i kreacije: bosanskohercegovački igrani film 1995 – 2008”, i nastavlja izdvajajući citat koji možda najreprezentativnije opisuje samu suštinu Ničije zemlje: “Reagirajući na njihovu polemiku o pr(a)vom uzročniku rata, Cera kaže: 'Zar je bitno ko ga je počeo? Sad smo svi u istim govnima!'

Tako 2001. postaje godinom najznačajnijeg preokreta u kinematografiji Bosne i Hercegovine. Uz mnoge napore bh. filmskih radnika, godinu dana od jednog od najslavnijih trenutaka za bh. film i umjetnost uopšte, osniva se dugo priželjkivana Fondacija za kinematografiju Sarajevo.

Zdravstveni skandal jedne romske porodice u BiH, zainteresovao je Tanovića za njegov peti dugometražni film Epizoda u životu berača željeza (2013), s kojim je učestvovao na Berlinaleu 2013. godine, a koji je nagrađen sa dva Srebrna medvjeda (za najbolji film i za najboljeg glumca – Nazif Mujić), te Nagradom ekumenskog žirija. Tanović priču oživljava u ogoljenom činu naturalizma, i odričući se ciganske – folklorne tradicije, Rome predstavlja kao narod koji živi tu, zajedno sa nama i sa kojim jednako dijelimo isto suočavanje sa oporom stvarnošću. Osim što je srebrenim rukopisom ispisala nove uspješne stranice bh. kinematografije, Epizoda u životu berača željeza donosi određeni presjek i u filmografiji Danisa Tanovića, predstavljajući vjerovatno njegov najhrabriji film.

Smrt u Sarajevu će nakon Berlinalea zasigurno biti prikazan i na 22. Sarajevo Film Festivalu, koji će biti održan od 12. do 20. augusta 2016. godine.

Prehodna
In Memoriam: Abe Vigoda (1921 - 2016.)
Sljedeća
Wonder Woman – celuloidna superheroina