Sicario: Day of the Soldado - Nastavak velikog kalibra

Piše: Marko Njegić

Kolektivni strahovi Amerike i Europe manifestirani su odmah u startu dramatičnog akcijskog trilera Sicario: Rat bez pravila, nastavka jednog od najboljih filmova posljednjih godina u režiji Denisa Villeneuvea. Među migrantima na prijelazu meksičko-američke granice prošvercat će se i jedan terorist, rasprostrijeti molitveni ćilim i raznijeti se kad mu priđe granična policija SAD-a. To je ništa prema idućoj, krajnje uznemirujućoj sceni koja momentalno ulazi u red onih koje ćemo teško zaboraviti. Eto nas s druge strane grane, u Kansas Cityju. Par bombi će iznenadno grunuti u supermarketu. Nastaje panika. Ljudi hitaju prema izlazu, uključujući jednu majku i dijete. No, pored izlaza stoji još jedan terorist opasan eksplozivom. “Molim vas, ne morate ovo raditi“, očajnički vapi majka približavajući se polako vratima kao da hoda između minerskih žica. Mora. Scena je režirana u tenzičnom “ma neće valjda“ stilu. Ali, hoće. Eksploziv je aktiviran i raznosi majku s djetetom. Novi redatelj, Talijan Stefano Sollima (Suburra), igra otvorenih karata u uvodu.

Sicario: Rat bez pravila; režija: Stefano Sollima; uloge: Matthew Modine, Josh Brolin, Benicio Del Toro; 2018.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 64%

Preko proganjajuće atmosfere u zvuku (glazba Hildur Gudnadottir u sjećanje na skladatelja izvornog Sicarija Johanna Johannssona) i slici direktora fotografije Dariusza Wolskog, poručuje nam se da će i ovo biti brutalan film kao original i imati veze sa stvarnosti. Sollima i ponajbolji žanrovski scenarist današnjice Taylor Sheridan (Sicario, Sve ili ništa, Tragovi u snijegu) pokazali su se i kao vizionari. Jedna scena se odvija na istom mjestu (McAllen, Teksas) gdje su se tjedan dana prije početka američke kinodistribucije Sicarija 2 zbili nemili događaji s djecom izbjeglica razvojenom od roditelja i stavljenom u kaveze poput divljih životinja. Američki predsjednik je nevidljiv u filmu, izaslanik vlade SAD-a je ministar obrane Riley (Matthew Modine), no zasigurno je “trumpovska“ figura i, još više, “bushovska“. Amerika namjerava poslati poruku napadačima koji će upoznati “svu silinu američke vojske“ kao u Bushovo doba. Specijalci rade prepad na teroriste u sceni nalik Zero Dark Thirty i jed(i)nog preživjelog dovode na ispitivanje u sobu gdje ljudska prava ne postoje. Ostala su ispred ulaznih vrata kroz koja prolazi CIA-in specijalac za prljave poslove Matt Graver (povratnik iz prvog filma Josh Brolin).

“Mučimo vodom kad ne mučimo“, govori on utamničenom Somalijcu želeći od njega doznati kako su ISIL-ovi teroristi došli u Meksiko (brodom) pod prijetnjom bombardiranja njegove kuće iz daljine, s raketom na navođenje. “Ovo je Afrika, mogu raditi što hoću“. Sicario: Day Of The Soldado je satiričan prema američkom imperijalizmu novog milenija. Kad mu šefica Cynthia (Catherine Keener) kaže da bi mogao uložiti u kremu za sunčanje, Graver odgovara “ne bih da ratujete u oblačnijim državama“. Graver je angažiran da zaustavi krijumčarenje terorista preko granice pod kontrolom narko-kartela koje američki predsjednik stavlja na listu terorističkih organizacija. Misija je da izazove rat između kartela jer “lakše je (pobijediti) kad ratuju jedni protiv drugih“. “To si radio i na Bliskom istoku“, podsjećaju Gravera koji će igrati prljavo, angažirati bivšeg odvjetnika-sada plaćenika Alejandra Gillicka (još jedan povratnik iz izvornika Benicio Del Toro) i pustiti ga s lanca jer “ovaj put nema pravila“.

Jednom kad kartelski ratovi započnu i karteli se fokusiraju na međusobnu borbu umjesto krijumčarenja terorista, Sicario 2 počinje slijediti tragove nedostižnog originala, ali uz vlastitu slobodu i prostor u pristupu filozofiji “plavo nebo, oružje velikog kalibra“. Scenu u kojoj američka majka s uspavanom bebom na stražnjem sjedištu kupi mladog dilera droge na granici nismo vidjeli u Sicariju (“Pokaži mi drugi posao koji se bolje plaća i radit ću ga“). Nebo je u ovom filmu tamnoplavo, a veliki kalibar još veći. Rat bez pravila je prljaviji i manje operatičan od prethodnika, u odnosu na “Use Your Illusion I&II“ Guns 'N' Rosesa svojevrsni “Appettite For Destruction“, čiji je omot parafraziran na plakatu filma. Akcija je zaglušujuća kad vrišti oružje velikog kalibra, kao u izvrsnoj sceni prepada na meksičkoj cesti, dobrim dijelom promotrenoj iz klaustrofobične unutrašnjosti vozila, no Day Of The Soldado, kao i Sicario, ne kani postati običan akcijski film. Sollimini uzori su Sam Peckinpah i Michael Mann, čak i vesterni kojima je Sheridan tradicionalno sklon.

Središnji dio priče, s Alejandrom i Isabel (odlična Isabel Moner), otetom kćerkom meksičkog šefa kartela koji je imao veze sa stradavanjem njegove familije, a prema kojoj on pokazuje očinske osjećaje, podsjeća na Tragače Johna Forda. U tom segmentu Sicario 2 postaje nevjerojatno tih film budući da njih dvoje susreću obitelj u meksičkoj pustinji s nijemim paterom familiasom s kojim Alejandro komunicira znakovnim jezikom. Razrađeniji likovi na rubu (ne)pravde Alejandro i Graver ionako nisu od velikih riječi te dosta toga komuniciraju pogledima. Upošljavajući i termalne kamere, film, pak, najsnažnije komunicira slikama, izvrsno snimljenim letovima helikoptera ponad pustinje i nadrealnim tlocrtnim kadrovima iz zraka. U jednom takvom kadru kolona vozila vijuga zavojitim meksičkim cestama, izgledajući poput nasjeckane zmije.

  Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija  
Prehodna
Mission: Impossible 6: Furiozni tempo i predvidivi preokreti
Sljedeća
How It Ends: Neuvjerljiva Netflixova postapokalipsa