Ratatouille: Razum kaže jedno, srce drugo

Ratatouille: Razum kaže jedno, srce drugo

Piše: Sead Vegara

Ponajbolji CGI animirani film iz Disneyjeve divizije digitalnih lutkara iz Pixara jeste naslov The Incredibles (Izbavitelji, 2004) Brada Birda. To je neosporno. Ali, razum kaže jedno, srce drugo. Koliko god puta (po)gledali popularne Izbavitelje gotovo svaki put ćete naći neki novi detalj koji vam je promakao i biće vam drago da uživate pri ponovnom gledanju, dok je slučaj sa drugim Bradovim naslovom za Pixar, Ratatouille (Juhu-hu, 2007), takav da ćete se pri svakom novom gledanju smijati uvijek (i zauvijek) na potpuno istim scenama jer su neviđene i urenbesno smiješne. Da ne kažemo to da ćete i ovdje zaista otkrivati nove do tada nezapažene detalje.

Juhu-hu; režija: Brad Bird; glasovi: Patton Oswalt, Lou Romano, Ian Holm, Peter O'Toole, Janeane Garofalo; 2007.

IMDb rejting: 8.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 96%

Satkan od istinske divote i nevjerovatne kreativnosti, rad digitalnog lutkara Brada Birda u oba slučaja na fenomenalnom je nivou, naravno, njegov i armije ljudi iza njega, ali Ratatouille, koliko Izbavitelji pogađaju na mentalnom nivou, toliko je prirastao srcu. U Incrediblesima prikazana je druga strana života superjunaka, penzionisanih i sa velikom željom da budu ponovno od koristi za dobrobit čovječanstva, ono što nam posljednjih deceniju i po serviraju uspješnije iz Marvela, a dosta slabije iz DC-ja, u superherojskim stripovskim spektaklima. Sitaucija sa razigranim i maštovitim CGI animiranim Ratatouille takva je da jednostavno ne možete, a da ga ne volite.

U samom uvodu postavljena je osnova na kojoj je izgrađen kompletan narativ: “Svako može da kuha!“, riječi su pokojnog chefa Gusteaua (glas Brada Garetta). A da svako može da kuha, u svijetu animiranog filma, učinjeno je na takav način da moto slavnog kuhara bude inspiracija jednom štakoru. Da! Dobor ste pročitali. Štakoru! Ehej, ipak je riječ o animiranom filmu, samo što neće biti urađen u klasičnoj diznijevskoj formi gdje životinje razgovaraju sa ljudima, već na svojevrsnoj, nazovimo, logičnoj osnovi gdje štakori razgovaraju između sebe, dok ljudi njihovo glasanje očituju kao skvičanje.

Glavni ljudski lik, mladić Linguini (glas Loua Romanoa) nakon što dobije posao kao čistač u restoranu “Gusteau's“ na samom startu okušat će se u kuhanju, samo da bi, ipak glavni lik u filmu, štakor Remy (glas Pattona Oswalta), 'popravio' njegovu supu koja će biti poslužena čuvenoj kritičarki hrane. Linguini će nakon što otkriju štakora u kuhinji, biti zadužen da se riješi Remyja, samo što će shvatit da ga ovaj razumije i da bez njega nema nade za bolje sutra. Obojica će se morati snaći u novoj pozicji, Linguini kao kuhar koji ne zna da kuha, a Remy, koji zna, kao njegov učitelj koji ga kontroliše sakriven ispod kuhinjske kape vukući ga za kosu.

Brad Bird, koji potpisuje i scenarij, na perfektan način je sklopio i skrojio priču o štakoru Remyju koji voli da kuha i eksperimentiše sa hranom, ujedno gradeći karaktere likova u životinjskom svijetu štakora, te u jednoj gotovo pa savršenoj sceni likove ljudi koji rade u kuhinji restorana “Gusteau's“. Poput pravog pravcatog prvoklasnog animiranog filma Ratatouille je dobro ostario, te mu se ni dan-danas, 16 godina nakon premijere, ne može naći falinka.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

 

Prehodna
Good Morning, Vietnam: Tragikomedija u eteru
Sljedeća
Pogled u prošlost: "Annie Hall"