Piše: Sead Vegara
Hvala Bogu pa postoje oni filmski naslovi kojima ćete se vraćati iz godine u godinu, redovno. Možda nema mnogo takvih filmova, ali zasigurno bismo svi mogli navesti barem dva, ako ne i tri filma (više?), koje gledamo godišnje jedanput. Naravno, između gledanja jednog te istog naslova može proći i više od godine, ali je bitno da imate tu opciju gledanja istog filma po ko zna koji put. Da li je to zbog (odlične) priče, (uvjerljivih) karaktera i glumačke igre, vrsne režije... čega već... jednostavno volite određeni film, koji u vama (uvijek) pobudi neki stari osjećaj, vrati vas u davna vremena. Jedan od takvih filmova, barem što se potpisnika ovih redova tiče, jeste ostvarenje Johna Dahla, Rounders (Kockari, 1998).
Kraj devedesetih je bilo doba, tačnije 1997, kada su Matt Damon i Ben Affleck osvojili Oscara za Najbolji originalni scenarij filma Good Will Hunting (Dobri Will Hunting), krenuvši u pohod na holivudski glumački Olimp. Netom nakon Saving Private Ryan (Spašavanje vojnika Ryana, 1998) Damon glumi u Kockarima i to ni manje ni više nego sa još jednom glumačkom nadom, tada mladim Edwardom Nortonom, koji je imao vatreno krštenje u filmovima Primal Fear (Iskonski strah, 1996) i American History X (Generacija X, 1998).
Dvojac u filmu Rounders glumi, redom, Mikea McDermotta – momka koji se nakon što je izgubio svu ušteđevinu odlučio da ostavi igranje pokera u prošlosti, te Lesa Murphyja znanog kao Crv – njegovog prijatelja koji izlazi iz zatvora i pod hitno treba da se vrati u igru i zaradi novac kako bi mogao vratiti dug. Ono čime vas reditelj Dahl prosto uvuče u film jeste i više nego samouvjerena naracija Damonovog lika Mikea, koji za neupućene daje osnove pokera prikazujući pri tome Mikeov totalni raspad sistema i gubitak sve ušteđevine. Mike će odigrati na sve ili ništa i to u prostorijama ilegalne kockarnice kod Teddyja KGB-ja (urnebesni John Malkovich sa nevjerovatnim, neviđenim, nesvakidašnjim ruskim akcentom), izgubiti, te nastaviti dalje samo kao student prava, mada će samo zavaravati sebe kako je svoje pokeraške dane ostavio iza sebe. Nakon što Crv izađe iz zatvora, a djevojka Jo (Gretchen Mol) ostavi Mikea “kao lošu naviku“ pošto joj je lagao da nije igrao pokera, za koji se zakleo da više nikad neće igrati, njih dvojica će krenuti stazama stare slave. Stvar je u tome da Mike igra pošteno, dok Crv uvijek traži način kako će prevariti i igrati namještenih karata.
Razlog zbog kojeg se film Kockari nalazi na listi filmova koji se iz godine u godinu gledaju iznova leži upravo u čaroliji glumačke igre tadašnje dvije holivudske nade koje su se godinama kasnije potvrdile, te fascinaciji same igre pokera koju niko prije ni poslije nije toliko dobro objasnio na filmu kao scenaristički dvojac David Leiven i Brian Koppelman. Poseban šmek daje upravo Damonova naracija koja u tačno određenim momentima naglašava radnju i čini ga pravim pravcatim modernim pokeraškim filmskim klasikom.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
