Pogled u prošlost: “My Blueberry Nights“

Pogled u prošlost: “My Blueberry Nights“

Piše: Sead Vegara

Legenda kaže da je malo kome poznata Norah Jones, nakon što su neki utjecajni ljudi čuli njen demo snimak, došla u studio i zapanjila sve prisutne interpretacijom pjesme Briana Ferryja “More Than This“, pjesme koja joj je prvi put “došla pod ruke“. Svi su bili očarani njenim “medeno slatkim“ glasom i načinom pjevanja da su automatski izdali, ono što će kasnije postati raritet, neku vrstu introducing albuma – “Norah Jones First Sessions“. Širem auditorijumu se predstavila na dodjeli Grammyja 2002. sa albumom prvijencem “Come Away With Me“ i osvojila nagrade u osam glavnih kategorija. Od 2002. pa sve do 2007. Norah će izdati još dva dobro od publike i kritike primljena albuma, te ostvariti glumački debi na srebrnom platnu.

“Ne znam kako da počnem/jer priča je već ispričana...“ stihovi su uvodne numere koju je američka pjevačica Norah Jones otpjevala i koja nas priprema za film My Blueberry Nights (Noći boje borovnice, 2008) nadarenog hong kongškog režisera Wong Kar-Waia (In the Mood for Love, 2000). Podijeljen na tri dijela, priče o ovisnosti o ljubavi, ljubavi i alkoholu, ljubavi i kockanju, film Noći boje borovnice prvo je filmsko ostvarenje Wong Kar-Waia na engleskom jeziku u kojem je uspio zadržati svoj umjetnički integritet i naročit vizuelni stil, a ujedno i prvo filmsko iskustvo dražesne Nore Jones.

Kod Wong Kar-Waia priča je podređena emociji, a ta emocija je ljubav. Elizabeth (Jones) nakon prekida veze sa momkom sprijatelji se sa Jeremyjem (Jude Law) vlasnikom kafića na Manhattanu u kojem je provodila sate sa momkom. U nemogućnosti da preboli svog dragog odlazi iz New Yorka i zapošljava se u memfiskom restoranu i u noćnom kafiću gdje upoznaje policajca alkoholičara Arniea (David Strathairn) koji se još nije pomirio sa time da je rastavljen od prelijepe i dosta mlađe žene Sue Lynne (Rachel Weisz). Scena u kojoj Rachel Weisz u slowmotionu ulazi u kafić dok se u pozadini čuje pjesma Otisa Reddinga “Try A Little Tenderness“ je nešto što će vam se sigurno urezati u sjećanje. Elizabeth nakon Memphisa odlazi u Nevadu i tamo upoznaje Leslie (Natalie Portman), djevojku ovisnu o kockanju, sa kojom će otići put Las Vegasa i na kraju se vratiti u New York.

Norah Jones je u svom filmskom debiju pokazala i dokazala da pjevački talenat prepuštnja emocijama zna prevesti u glumački i odradila je veoma dobar posao. Wong Kar-Wai je na osnovu svoje priče zajedno sa književnikom Lawrenceom Blockom napisao scenarij koji je uspio pretočiti u iznimno koloričan i idiličan film u kojem sve vrvi od pastelnih boja i nenonskih svjetala čemu je uveliko zaslužan direktor fotografije Darius Khondji. Od početka, kada vidimo sladoled kako se prelijeva preko pite od borovnica, pa do samoga kraja – prelijepog i fenomenalno snimljenog poljubca, Noći boje borovnica su veoma lijepo i prijatno filmsko ostvarenje kojem ćete se vraćati iz godine u godinu.  

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prehodna
The Black Dahlia: Odličan roman i katastrofalna adaptacija
Sljedeća
Good Morning, Vietnam: Tragikomedija u eteru