Lost Country: Važan film za kinematografiju regiona

Piše: Sead Vegara

Da li postoji iko da je gledao Kuma, a da nije upamtio scenu i dijalog između Michaela Corleonea (Al Pacino) i njegove supruge Kay (Diane Keaton), na samom kraju filma, kada Pacinov lik vidno uzbuđen kaže: “Ne pitaj me o mome poslu!“, i nakon toga hladan kao tuš daje šansu: “Samo ovaj put, samo jednom ću te pustiti da me pitaš o mome poslu“. Kay isprepadana pita: “Da li je istina?“, na što Michael smireno odgovara: “Ne.“ A to se odnosilo na navode u novinama da je Michael odgovoran za seriju ubistava.

Lost Country; režija: Vladimir Perišić; uloge: Jovan Ginić, Jasna Đuričić, Pavle Čemerikić, Miodrag Jovanović, Lazar Ković; 2023.

IMDb rejting: 8.3/10

Tu preslikanu scenu, kao svojevrstan omaž Kumu pravi reditelj Vladimir Peršić u svom najnovijem filmu Lost Country. Kada tinejdžer Stefan (Jovan Ginić) upita svoju majku političarku Marklenu (Jasna Đuričić), koja radi u kabinetu Slobodana Miloševića, da li je istina da su izbori namješetni i pokradeni, ona isto tako smireno kaže da nisu. Upravo su ti političari ne baš tako davne 1996. u Beogradu i Srbiji, vladali poput Corleoneove mafije, a narod se bunio i bio ugnjetavan.

Studentske demonstracije protiv Miloševićevog režima u punom zamahu su predstavljene u Perišićevom filmu, doduše kao podloga i okidač za Stefanovu vlastitu revoluciju, kada mora da se pravi da mu vlastita majka nije majka, i “iskreno laže“. Nesretnog Stefana će ostaviti i najbolji prjatelji kako se situacija sa demonstracijma bude zahuktavala, a brata (Pavle Čemerikić) jednog od drugara odvede policija. Posramljen, zanemarivan, za oko će zapasti drugarci iz škole, koja će ga probati osloboditi teških misli, ali Stefan će i dalje blago negirati svoje porijeklo. Reditelj Perišić vješto gradi atmosferu beznađa u kojoj Stefan izolovan od svih pokušava da shvati, i učini nešto kako bi popravio stvari koje se ne mogu popraviti. Upravo je ta izolacija nešto što će ga dovesti do nemogućeg čina.

Jovan Ginić portretira glavnog lika na način da se mladi glumac, naturščik, na svojstven način unio u ulogu, odradivši svoj zadatak vrlo dobro, te je toliko i uvjerljiv u svom performansu, uz uvijek sjajnu Jasnu Đuričić. Naizgled sitne stvari i mali detalji koji daju bolju i pošteniju sliku, jeste i scena u kojoj lik kojeg portretira Pavle Čemerikić, usred početka demonstracija u Beogradu, daje do znanja svojim ukućanima da se u Bosni i Hercegovini nije desio građanski rat, već je bila riječ o agresiji. Lost Country je važan film kako za srpsku tako i za kinematografiju regiona, te iako stiže kasnije nego što je trebao, ipak će ostaviti značajan trag.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje 

Prehodna
Robots: Sasvim solidna i simpatična komedija
Sljedeća
Ekskurzija: Nov i svjež rediteljski rukopis