Good Will Hunting: Mala škola života velikog Robina Williamsa

Good Will Hunting: Mala škola života velikog Robina Williamsa

Piše: Marko Njegić

Formativne drame za generaciju filmofila devedesetih lijepo su sumirane filmom Good Will Hunting (1997.). Dekada započeta Mirisom žene privodila se kraju Dobrim Willom Huntingom koji je Matta Damona lansirao u holivudsko zviježđe i donio mu Oscara za najbolji originalni scenarij, napisan s Benom Affleckom. Scent Of a Woman i Good Will Hunting su bratske oskarovske drame o nesvakidašnjem prijateljstvu generacijama udaljenih likova, starijem, emotivno pohabanom čovjeku i nadmenom mladiću. Obojica traže spas, no preponosni su da to priznaju, a pronaći će ga jedan u drugome kad se bolje upoznaju i steknu međusobno povjerenje, spuste visoki gard i odškrinu vrata duše. Bolje će upoznati i sebe same, kao i svijet gdje pronalaze svoje mjesto, novi smisao u životu kojeg će bolje razumjeti i postati bolji ljudi. Likovi su toliko dobro karakterizirani da se s njima gledatelj sprijateljuje, spoznaje sve što su oni spoznali o sebi, životu, svijetu i to primjenjuje s ove strane ekrana.

Dobri Will Hunting; režija: Gus Van Sant; uloge: Matt Damon, Robin Williams, Ben Affleck, Minnie Driver, Casey Affleck, Stellan Skarsgaard; 1997.

IMDb rejting: 8.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 98%

Miris žene i Dobri Will Hunting su jedna od najboljih životnih škola koju smo pohađali u kinu u formativnim godinama i sa zanimanjem slušali predavanja profesora Ala Pacina i Robina Williamsa u ulogama pukovnika Sladea i Seana Maguirea, pozlaćenim Oscarom. Izabrati favorita između ova dva filma nije lako, ali izbor na novo gledanje pada na Good Will Huntinga kao suptilniji i autentičniji komad drame oplemenjene Williamsovom dobrotom, (su)osjećajnošću, ljudskošću i toplinom, te umješnije profiliranijim i dojmljivije glumljenim mlađim muškim likom.

Dobri Will Hunting je, evidentno, napisan iz srca rukom mladih glumaca, Damona i Afflecka, koji su imali potencijal, samo ga nisu još znali usmjeriti i tražili su zvijezdu vodilju poput Maguirea. Tu je ulogu preuzeo redatelj Gus Van Sant (Drugstore Cowboy, To Die For) nakon što je početkom devedesetih trasirao karijere Keanua Reevesa i Rivera Phoenixa u Mom privatnom Idahu.  Van Sant režira suptilno i nenametljivo, da redateljskim paradama ne ukrade sjaj glumačkim partijama (dobri Matt Damon i Ben Affleck, još bolji Robin Williams) i ne zaguši scenarij filma koji je metafilmski i vizionarski predodredio karijere njegovih scenarista i glumaca. U posljednjim kadrovima – oprez: "spoiler" – Damon kao Will vozi prema Kaliforniji, preneseno Hollywoodu.

Nakon ovog filma Damonu će se nuditi "intelektualniji" materijal, pa je bio nadprosječno pametan junak čak i kad je glumio u akcijama poput serijala o Jasonu Bourneu u koji je Good Will Hunting zamalo morfirao izvorno zamišljen kao akcijski triler o inteligentnom studentu vrbovanom od strane FBI-ja. Affleck je, pak, tipovao na heroje radničke klase (Armageddon), dok sam nije realizirao puni potencijal s druge strane kamere, kao režiser. Poslije Dobrog Willa Huntinga njihovi filmski putovi su se razdvojili, baš kao putovi njihovih likova, Willa Huntinga i Chuckieja, ali bili su (i ostali) najbolji prijatelji u stvarnom životu. Prijateljstvo je preseljeno iz života u film; Damon i Affleck ne glume prijatelje, oni to jesu, stoga drugarstvo Willa i Chuckieja djeluje nepatvoreno.

S njima i cijelim društvom (Benov brat Casey Affleck, Cole Hauser) lako se povezati i u njima prepoznati, posebice ako ste (se nalazili) na životnom raskrižju srednja škola-fakultet i (bili) razapeti između nove cure/potencijalne "one prave" i stare dobre ekipe s vječnom dvojbom: hoćete li "izdati" prike zbog djevojke, tj. ako otkrijete da ste (ili želite biti) drukčiji.

Willova djevojka u filmu je – još malo autentičnosti – postala Damonova cura u stvarnosti tijekom snimanja filma (odlična Minnie Driver kao Skylar, studentica Harvarda). Autentičnost ide u prilog filmu Good Will Hunting, potencira njegovu dirljivu iskrenost i anulira eventualnu "manipulativnost". Scenarij ispisuje duboku proživljenost i perceptivnost, oko za sitnice iz svakodnevice što život znače i uho za govor "ulice", od "working class" mladića do intelektualaca. Sitnice što život znače su pokretač Dobrog Willa Huntinga, mali trenuci koje je velikima načinio psihoterapeut Maguire boreći se i sam protiv unutarnjeg mraka ispoljenog u slici koju je sam naslikao (samac u čamcu usred oluje).

U ključnoj sceni filma i za film, Maguire govori o pokojnoj ženi. Tijekom jedne od seansi s Willom, male škole glume i života, Williamsov lik otkriva da bi njegova supruga znala pustiti vjetar kad bi bila nervozna, a to je tek jedna od njezinih "divnih ekscentričnosti" koje on najviše pamti posljednje dvije godine otkako je nema. "Divne stvari, znaš. Takve sitnice. To su stvari koje mi najviše nedostaju", priznaje Maguire, uzgred predstavljen kako sa studentima govori o povjerenju koje je najvažnije jer je život. Nisu to "nedostaci", već sitnice, koje život i film znače, sitni momenti u odnosu na krupne oskarovske trenutke iz Scent Of a Woman (Pacinov završni govor).

No, ako i jesu "nedostaci", to su stvari koje upotpunjuju dvoje nesavršenih ljudi i mogu ih načiniti savršenijima zajedno. Ako netko nije sam savršen, možda će biti savršeniji s nekim drugim, kao Maguire s pokojnom ženom i Will sa Skylar. Upravo to Maguire pokušava naučiti Willa koji dvoji hoće li nastaviti izlaziti sa Skylar jer možda otkrije da nije savršena, a ustvari se boji da (ona) otkrije kako ni on nije savršen. Jer, realno, nije. Razvio je obrambeni mehanizam da se obrani od okoline od malih nogu (siroče) i predugo od svijeta skrivao svoje pravo "ja", radeći kao domar na bostonskom MIT-u i družeći se s ekipom od jedne pive i budalaštine do druge, iako mu je Chuckie rekao da se "uklapa među pametnjakoviće".

Tek kad je, kao "misteriozni matematički čarobnjak", dokazao teorem iz kombinatorne matematike koji drugi, učeniji ljudi od njega, studenti i profesori (Stellan Skarsgaard), pokušavaju dokazati više od dvije godine, svijet je doznao da je Will "opasno pametan", genijalac s fotografskim pamćenjem, a uz mentorsko vođenje i usmjeravanje toga će i on sam postati istinski svjestan. Ipak, za njega se bitnijim pokazuje vođenje i usmjeravanje Maguirea mimo (matematičkih) knjiga – kako je to osjetiti miris Sikstinske kapele "uživo", buditi se pored žene koju voliš, pronaći nekoga tko te otvara i dira ti dušu. Čovjek može biti nesputan i otkriti što želi ako "sluša srce".

"Bez slobode čovjek je sinkopa", rekao je Will pri početku filma. Do kraja filma je poslušao srce i uz pomoć Magurea riješio matematiku života. Ako to onda nije izgledalo tako, s odmakom vremena Maguire je bio u pravu. Prijatelji su važni, ali važna je i cura. "I had to go see about a girl."

Bradati imidž jamstvo filmčine

Bradati Robin Williams je jamstvo filmčine (Kralj ribara), a Oscar za Dobrog Willa Huntinga je osokolio glumca da se češće okušava u drami u odnosu na matičnu komediju, pa i da igra mračnije uloge. Uslijedili su nastupi u Ja ću budan sanjati, Jakobu lažljivcu, Nesanici, Zabranjenim fotografijama... Gus Van Sant je tri godine poslije pokušao replicirati uspjeh Willa Huntinga s filmom U potrazi za Forresterom o prijateljstvu povučenog romanopisca (Sean Connery) i iznimno nadarenog afroameričkog studenta (Rob Brown).

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prehodna
The Dark Knight Trilogy: Kako je Batman postao “Batman“
Sljedeća
Pogled u prošlost: “Harry Potter and the Sorcerer's Stone“