6. AJB DOC: “Sedma republika u selu kockara“

6. AJB DOC: “Sedma republika u selu kockara“

Piše: Sead Vegara

Otvaranje 6. AJB DOC Film Festivala upriličeno je u petak 8. septembra u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu sa premijernim prikazivanjem dokumentarca The Mind Game (Game: Drugi nivo, 2023) reditelja Sajida Khana Nasirija, Eefje Blankevoort i Else Van Driel. Koliko god potresnu priču priča rediteljski trojac o Sajidovom bijegu iz Afganistana i putu ka Evropi i potragom za boljim životom, toliko je ovaj film iz Takmičarske selekcije 6. AJB DOC-a različit od ostvarenja Sedma republika reditelja Nebojše Grabeža prikazanog u okviru programa Specijalnih projekcija. Dokumentarac Sedma republika svoj naslov duguje nenadmašnoj knjizi sada već preminulog novinara, rock-kritičara, publiciste i muzičara Ante Perkovića.

Reference na stihove

Knjiga “Sedma republika – Pop kultura u YU raspadu“ objavljena je 2011. i može se smatrati kao kratka historiografija pop kulture sa prostora bivše Jugoslavije, ali i sjajno napisan esej o istoj. Perković je u njoj opisao duhovni i kulturni prostor koji se u Jugoslaviji potpiren rock’n’rollom stvarao u šezdesetima, kulminirao s novim valom i raspao se zajedno s državom. Reditelj Nebojša Grabež dokumentarac otvara Perkovićevim citatom kojim je kao objedinjena kompletna muzička scena tadašnje države sa različitim referencama na stihove popularnih pjesama.

Kao sudionici toga doba i oni koji su doživjeli da vide period nakon raspada, reditelj uvodi muzičare Darka Rundeka (Haustor), Srđana Gojkovića Gileta (Električni orgazam), historičara Hrvoja Klasića i rock-novinara Petra Janjatovića, snimane u zagrebačkom Muzeju novog vala i sarajevskom Ex-Yu Rock Centru. Sve to, cijelu priču o nekadašnjoj muzici i običajima, Grabež ujedinjuje sa savršenom slikom mjesta Sućuraj na otoku Hvaru u Hrvatskoj na kojem se već godinama odvija TAM TAM Muzički festival. Mali, šaramantni, punog srca i jednistvene jednostavnosti, TAM TAM, deceniju okuplja bendove iz nekadašnje države, te sa svojom odabranom menadžerskom ekipom uspijeva da na nekoliko dana oživi ono što smo nekada živjeli i disali kao jedan – Sedmu republiku.

Poljoprivreda kao život

U okviru sekcije Smart Doc 6. AJB DOC Film Festivala, filmova snimanih pametnim telefonom, prikazana su dva ostvarenja: Selo je moje autora Jasmina Brutusa i Kockar nikad ne gubi Marije Stanojević. Prvi dokumentarac Selo je moje u svojih nešto više od 20 minuta nudi prikaz života na selu Zvirnjača u općini Kupres. Selo je nekada bilo puno života, u ne baš tako davna vremena, a sada u njemu obitavaju samo Marijan Jonjić sa ženom i troje djece. Poneko od nekadašnjih stanovnika dođe jednom godišnje, poradi ili ostavi u nalog Marijanu, te se čini da je porodica Jonjić gospodar Zvirnjače.

Marijana sa svojim sinom Gabrijelom, dječakom koji tek treba da uđe u pubertet i koji je itekako vrijedan, na oca, u danu u kojim ih reditelj Brutus promatra i dokumentuje u objektivu pametnog telefona, provode u kolotečini seoskog života: čuvanje ovaca, košenje trave, spremanje bala sjena, opravke traktora... Dječak Gabrijel, pored toga što u velikome pomaže ocu, ide u školu, te već zna da rukuje mašinerijom i nada se završiti i srednju školu, te se posvetiti poljoprivredi. U pojedinim inspirativnim scenama leptirova na sjenu i Marijanovoj ruci sa cigaretom, Brutus pravi predah od rada u zaista lirskim kadrovima. Kao jedina ispomoć Marijanu u poslu u poljoprivredi, a mimo njegove porodice, naći će se radišni mladić Samed Fetić, koji je jedan od rijetkih mladih ljudi zainteresiranih da steknu nešto od svoga rada. “Pravo bogatstvo nije u novcu, već u vlastitoj djeci koja hoće da rade“, zaključuje Marijan dokumentarac Selo je moje, kojeg je napisao, snimio, režirao i montirao Jasmin Brutus.

Kockar se krije u svakom

Marija Stanojević je autorica drugog dokumentarca u sklopu Smart Doc sekcije koji nosi naziv Kockar nikad ne gubi. Svima poznata narodna mudrost: “Nije majka Muju karala što se kockao, već što se vadio“ u ovom kratkom dokumentarcu ne samo da potvrđuje svoje značenje već daje i malo širu sliku. Četvorica protagonista, različitih karaktera, statusa, godina i porijekla u ovom na trenutke komičnom i duhovitom ostvarenju priznaju svoje grijehe, samo da bi i dalje nastavljali griješiti i praviti iste/slične odluke. Za jednog od njih, kladionica je druga kuća: “Ujutro dođem, popijem espresso, popušim dvije – tri cigarete i odigram listić“, drugi ima ženu i djecu i san da od milionskog dobitka potpomogne cijelu familiju redom, treći je isti “onaj Mujo“, dok je četvrti pronašao mir i spokojstvo u treniranju košarke s djecom.

Nadasve zanimljivu tematiku kladonica, klađenja i kockarskog prokletstva, rediteljica Stanojević znalački obrađuje i prikazuje gotovo sve moralne dileme uz koje su usko povezane. Njeni likovi u kratkom vremenu trajanja dokumentarca (nešto mamje od 30 minuta) poprimaju obličja pravih pravcatih punih i zaokruženih individua kojima kladionica “dođe kao zanimanje“. Kako bi rekao poznati (nažalost preminuli) kantautor iz Novog Sada, Đorđe Balašević: “Kockar se krije i čuči u svakom od nas i čeka pravi čas!“     

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prehodna
Prezentacija bh. kinematografije na 80. Venice Film Festivalu
Sljedeća
Dodjelom nagrada završen 6. AJB DOC Film Festival