Piše: Duško Dimitrovski

Završen je 47. Festival filmske kamere “Braća Manaki“ u Bitolju, makedonskom gradu u kojem su rođeni autori prvih nijemih filmova na Balkanu. Njima je i posvećen jedan od tri u svijetu postojeća festivala na kojima se vrednuje kreativni rad majstora filmske fotografije.

Film kao samosvojan vizuelni umjetnički medij, da bi po svojim vrijednostima bio kompletan, treba da se zasniva i na dobroj fotografiji koja će upotpuniti njegove druge elemente. Naime, dobar scenarij, kamera, glumačke interpretacije u igranom filmu, montaža i filmska muzika, zaokruženi dobrom režijom, čine vrijedan film.

Upravo je takav film Očevina reditelja Pawela Pawlikovskog i snimatelja Lukasa Zala. Film je na nedavno završenom 47. Festivalu filmske kamere nagrađen najvišim priznanjem – “Zlatnom kamerom 300“, dodijeljenom, sasvim opravdano, njegovom snimatelju.

Sada se već može reći da je Pawlikowski, poljski reditelj poznatih filmova Cold War i Ida, postao klasik sedme umjetnosti. U filmu Očevina predstavlja nadasve turbulentnu, gotovo dramatičnu situaciju u poslijeratnoj Njemačkoj, nakon kraja stravične Hitlerove ratne kataklizme. Godine 1949, prvi put nakon svog bijega pred nacistima u SAD, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ugledni njemački pisac Thomas Mann (odlični Hans Zischler), zajedno sa svojom kćerkom Erikom (također dobra uloga Sandre Hüller), posjećuje svoju domovinu i zatiče je u stravičnim ruševinama. Kao istinski antifašista i patriota, Thomas Mann je sretan što se Njemačka, uz velike ljudske i materijalne gubitke, riješila okova nacizma, ali je i tužan zbog vrlo teške društvene situacije koja ga dočekuje...

Kao što smo već istakli, sasvim opravdano, dobitnik najvećeg priznanja za kameru na Festivalu u Bitolju jeste snimatelj Očevine Lukas Zal. Ovaj virtuoz filmske kamere, u izuzetno upečatljivoj crno-bijeloj tehnici, uz dobro usklađivanje dokumentarnog materijala s igranom formom i nadasve kreativnu režiju Pawlikowskog, ostvario je kompletno vizuelno djelo koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Posebno je bio upečatljiv i film Na kraju dana mlade i do sada višestruko na festivalima nagrađivane rediteljice Jelene Maksimović, sa snimateljem Paulom Spengemannom. Ovaj film dobitnik je bronzane plakete “Kamera 300“, a realiziran je u koprodukciji Srbije, Bugarske, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske i Njemačke. Riječ je o filmu o studentskim demonstracijama u Srbiji, koji, s rediteljičinom intencijom, djeluje nedovršeno – upravo onako kakve su i te demonstracije. Virtuozno se doima i kamera u filmu Na kraju dana, koja, uz dobru režiju, čini ovaj film vrijednim pažnje gledalaca.

Festival je svečano otvoren makedonskim filmom Skateboarding Is Not for Girls, emotivnom, ali ne i melodramatičnom sagom o majci i njezine dvije maloljetne kćerke. I u ovom filmu zapaženo mjesto pripalo je kameri i snimatelju Frédéricu Noirhommeu.

Na 47. Festivalu filmske kamere “Braća Manaki“, nagrada za osoban doprinos svjetskoj filmskoj umjetnosti – “Specijalna Zlatna kamera 300“ – dodijeljena je virtuozu kamere Jeffu Cronenwethu, dok je “Zlatnu kameru 300“ za životni opus dobio danski veteran filmske kamere Dan Laustsen.