Žiri Takmičarskog programa – igrani film 32. Sarajevo Film Festivala čine glumica Emily Watson (predsjednica), reditelj Igor Bezinović, glumica Sara Klimoska, direktor Europske filmske akademije Matthijs Wouter Knol i rediteljica Athina Rachel Tsangari.
Watson se pridružuje bogatoj plejadi filmskih autorica i autora koji su predsjedali žirijem Sarajevo Film Festivala u prethodnim izdanjima: Mike Leigh (2004), Miki Manojlović (2005), Jasmila Žbanić (2006), Jeremy Irons (2007), Nuri Bilge Ceylan (2008), Mirjana Karanović (2009), Cristi Puiu (2010), Ari Folman (2011), Kornél Mundruczó (2012), Danis Tanović (2013), Béla Tarr (2014), Călin Peter Netzer (2015), Elia Suleiman (2016), Michel Franco (2017), Asghar Farhadi (2018), Ruben Östlund (2019), Michel Hazanavicius (2020), Jasna Đuričić (2021), Sebastian Meise (2022), Mia Wasikowska (2023), Paul Schrader (2024) i Sergei Loznitsa (2025).
Žiri će dodijeliti nagrade Srce Sarajeva u Takmičarskom programu – igrani film.
Dobitnici će biti objavljeni u petak, 21. augusta na ceremoniji dodjele nagrada.
Predsjednica žirija
Emily Watson
Glumica, Ujedinjeno Kraljevstvo
Dva puta nominirana za nagradu Oscar, Emily Watson nesumnjivo spada u svjetski glumački vrh, što je dodatno potvrđeno 2015. godine kada je odlikovana Redom Britanskog Carstva u rangu časnice (OBE) za svoj doprinos dramskoj umjetnosti. Gledatelji su je nedavno mogli vidjeti u liku Mary Shakespeare u adaptaciji nagrađivanog historijskog romana Maggie O’Farrell Hamnet koju je režirala Chloé Zhao.
Među njenim značajnim filmskim ostvarenjima su: Lomeći valove Larsa von Triera (Europska filmska nagrada za najbolju glumicu, nominacija za nagradu Oscar u kategoriji najbolje glumice), Hilary i Jackie (nominacija za nagradu Oscar u kategoriji najbolje glumice), Božja stvorenja uz Paula Mescala, Te sitnice uz Cilliana Murphyja, za koji je na Berlinaleu nagrađena prestižnim Srebrnim medvjedom za najbolju sporednu ulogu, Netflixova drama Steve, fantastični ep Legenda o Ochiju, BBC-jeva produkcija Kralj Lear u režiji Richarda Eyrea, kao i Na plaži Chesil, Gosford Park, Pijani od ljubavi, Crveni zmaj, Put rata, Kradljivica knjiga, Svjedočanstvo mladosti, Everest, višestruko nagrađivana drama Teorija svega, Molly Moon, Ana Karenjina, Belle, Some Girl(s), Cemetery Junction, Gospođica Potter, The Water Horse, Mrtva nevjesta, Angelin prah, Boksač i Metroland.
Imala je i glavnu ulogu uz Oliviju Williams i Marka Stronga u HBO Max televizijskoj seriji Dina: Proročanstvo, čije je snimanje druge sezone upravo završeno. Emily Watson također ima bogatu pozorišnu karijeru, uključujući brojne produkcije s Royal Shakespeare Company. Godine 2002. dobila je izuzetne kritike za glavne uloge u predstavama „Ujak Vanja“ i „Na Tri kralja, ili kako hoćete“ u teatru Donmar Warehouse. Obje predstave igrale su se istovremeno, a režirao ih je Sam Mendes.
Prošle godine Watson je primila prestižnu nagradu Richard Harris na dodjeli Nagrada britanskog nezavisnog filma (BIFA), čime je odato priznanje njenom izuzetnom doprinosu britanskom filmu. Ostala priznanja uključuju počasnu nagradu Joseph Plateau na Filmskom festivalu u Gentu (2024), nagradu za životno djelo na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu (2015) i BAFTA nagradu za najbolju glumicu (2011) za ulogu u filmu Posrednica.
Pored toga, Emily Watson bila je nominirana 2019. godine s HBO/Sky mini-serijom Černobil za nagrade Emmy i Zlatni globus.
Igor Bezinović
Reditelj, Hrvatska
Igor Bezinović je hrvatski reditelj rođen 1983. godine u Rijeci. Diplomirao je filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te filozofiju, sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Njegov film Fiume e morte! (2025) osvojio je brojne nagrade, uključujući Europsku filmsku nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i AFA nagrade (Adriatic Film&TV Awards) za najbolji film, režiju i scenarij. Također, autor je dokumentarnih filmova Blokada (2012) i Veruda – Film o Bojanu (2015) za koje je dobio nagrade Oktavijan za najbolji hrvatski dokumentarni film. Njegov debitantski dugometražni igrani film Kratki izlet (2017) premijerno je prikazan u Rotterdamu, a osvojio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film na Pulskom filmskom festivalu.
Snimio je brojne kratke filmove prikazane na međunarodnim filmskim festivalima među kojima su Rotterdam, DOK Leipzig, IDFF Jihlava, CPH:DOX, Kurzfilmtage Winterthur, Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana, Venecijansko bijenale arhitekture, Muzej pokretne slike i Guanajuato.
Sara Klimoska
Glumica, Sjeverna Makedonija
Sara Klimoska je glumica iz Sjeverne Makedonije. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju, od kada gradi zapaženu karijeru na domaćim i međunarodnim filmskim i televizijskim projektima.
Najnoviju glavnu ulogu ostvarila je u filmu Zbogom, Kopakabano koji je režirao Milčo Mančevski, a čija je premijera najavljena za 2026. godinu. Riječ je o njezinoj trećoj suradnji s nagrađivanim rediteljem, nakon filmova Vrba i Kajmak.
Među njezinim zapaženijim filmskim naslovima izdvajaju se i Nećeš biti sama Gorana Stolevskog, premijerno prikazan na Sundanceu, Domaćinstvo za početnike, predstavljen na festivalu u Veneciji, Preeksponirano rediteljice Eleonore Veninove, te Bauk Gorana Radovanovića. Na međunarodnoj sceni ostvarila je uloge i u filmovima Nico rediteljice Eline Gehring, Family Secrets Malika Vitthala, te Reply Jasona Lestera.
Sudjelovala je u programima Talents Sarajevo Sarajevo Film Festivala i Berlinale Talents. Godine 2022. bila je nominirana za nagradu Srce Sarajeva za ulogu u televizijskoj seriji Močvara. Godinu ranije dobila je nagradu European Shooting Star zahvaljujući izvedbi u filmu Lena i Vladimir reditelja Igora Aleksova.
Pored glume, Klimoska se sve više posvećuje i režiji te pisanju scenarija. Trenutno razvija svoj drugi kratkometražni film Chained.
Matthijs Wouter Knol
Direktor Europske filmske akademije, Nizozemska
Matthijs Wouter Knol cijenjeni je filmski producent, predavač, urednik i novinar iz Nizozemske. Od 2021. obnaša dužnost direktora Europske filmske akademije. Odgovoran je za izvršno upravljanje Akademijom, njezinu viziju te cjelokupno programsko oblikovanje sadašnjih i budućih aktivnosti, uključujući razvoj brenda i publike, razmjenu znanja, projekte filmske baštine te godišnju dodjelu Europskih filmskih nagrada.
Prije nego što je magistrirao suvremenu povijest na Univerzitetu u Leidenu u Nizozemskoj i Kraljevskom nizozemskom institutu u Rimu u Italiji, radio je kao urednik časopisa i novinar. Od 2001. godine djelovao je u Amsterdamu kao kreativni producent i pridruženi producent na 30 nagrađivanih dokumentarnih filmova, surađujući s istaknutim redateljima kao što su Heddy Honigmann, Maria Augusta Ramos i Mani Kaul. Za ARTE je koproducirao digitalno izdanje 40 restauriranih djela nizozemskog dokumentarista Johana van der Keukena, nagrađeno priznanjem Prix Cahiers du Cinéma 2006. godine. Nakon kraćeg angažmana na IDFA-i (2007 – 2008), 12 je godina bio dio vodećeg tima Berlinalea, najprije kao voditelj programa Berlinale Talentsa (2008 – 2014), a potom kao direktor European Film Marketa (2014 – 2020).
Tokom karijere pokrenuo je nekoliko novih edukacijskih i industrijskih platformi. Zagovara veću raznolikost, jednakost i uključivost, te uvodi modele podrške tim ciljevima u sklopu Berlinale Talentsa, European Film Marketa i Europske filmske akademije. Predaje i mentorira na različitim filmskim školama. Također, moderira i sudjeluje kao govornik na međunarodnim događanjima filmske industrije, te je bio član žirija na festivalima u Buenos Airesu, Jerusalemu, Istanbulu i Locarnu.
Athina Rachel Tsangari
Rediteljica, scenaristica i producentica, Grčka
Athina Rachel Tsangari smatra se jednom od ključnih pokretačica grčkog novog vala. Njezini žanrovski hibridni filmovi istražuju odnose moći i žudnje u kontekstu roda, klase i drugosti.
The Slow Business of Going (2001), njezin dugometražni diplomski film osvojio je niz međunarodnih nagrada za najbolji film i najbolju režiju, a danas se nalazi u stalnoj filmskoj zbirci njujorške MoMA-e. Njen drugi dugometražni film Attenberg (2010) premijerno je prikazan u glavnom natjecateljskom programu Filmskog festivala u Veneciji, gdje je osvojio glumačku nagradu Coppa Volpi i nagradu za režiju Lina Mangiacapre. Nakon toga, snimila je film Chevalier (2015) koji je ovjenčan nagradom za najbolji film na BFI London Film Festivalu, te je bio nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagradu Independent Spirit. Oba su filma bila grčki kandidati za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma.
Njena kratkometražna drama Kapsula, gotički “sunshine noir“ film i videoinstalacija, bila je dio izložbe Documenta 13, po narudžbi Zaklade DESTE. Pod okriljem svoje atenske producentske kuće HAOS FILM producirala je niz nagrađivanih filmova, među kojima su Kinetta i Alpe Yorgosa Lanthimosa, te Digger Georgisa Grigorakisa, a bila je i koproducentica filma Prije ponoći Richarda Linklatera.
Članica Udruženja redatelja Amerike (DGA) i američke Akademije filmskih umetnosti i znanosti (AMPAS), Tsangari je bila članica žirija u Cannesu, Berlinu, Locarnu, Sundanceu, Torontu, na Ficunamu (CDMX), u Melbourneu te na Cinéma du Réel i Visions du Réel. Predsedala je žirijem u Veneciji, Göteborgu i na BFI London. Bila je umjetnička direktorica laboratorija Oxbelly Screenwriting & Directing Laba u njegovim prvim godinama. Trenutačno je mentorica za režiju na Torino Film Labu.
Predavala je film na Harvardu (AFVS), Univerzitetu Texas u Austinu (UT Austin), institutu Le Fresnoy, u Film Fabrici Béle Tarra, te trenutačno na California Arts Instituteu.
Njezin posljednji dugometražni film Harvest, neovestern s Calebom Landryjem Jonesom i Harryjem Mellingom u glavnim ulogama, snimljen na Škotskom gorju, premijerno je prikazan u natjecateljskom programu u Veneciji 2024. godine, te je otad distribuiran širom svijeta.
