Piše: Sead Vegara
Za vrijeme francuskog novog talasa šezdesetih godina prošlog stoljeća za filmskog reditelja postojala su dva naziva, autor i realizator. Autorom se smatrao onaj koji je režirao prema vlastitom scenariju, dok je realizator bio onaj koji je režirao prema tuđem predlošku. Držeći se tog pravila, pod šta i koga bismo zaveli bh. reditelja Srđana Vuletića sa njegovim novim filmom, Vidra (Otter, 2025)? Vuletić je do sada snimio tri ostvarenja prema vlastitim scenarijima: Ljeto u zlatnoj dolini (2003), Teško je biti fin (2007) i Gym (2024), a najnoviji film Vidra urađen je na osnovu predloška koji je napisao crnogorski scenarista Stefan Bošković (Nedelja, 2024). Prema tome, Vuletić bi se sada mogao okarakterisati kao realizator, mada je iz priloženog osjetan i njegov lični autorski pečat. Prvenstveno iz razloga što sada Vuletić, 22 godine nakon svog prvijenca, ponovno radi sa naturščicima, i to zaista mladom glumačkom ekipom, tinejdžerima: Maša Drasler i Savin Perišić, dok je Pavle Marković već koliko – toliko iskusan glumac.
Otter; režija: Srđan Vuletić; uloge: Maša Drasler, Savin Perišić, Pavle Marković, Marko Janketić, Nada Vukčević; 2025.
Kako je u Ljetu u zlatnoj dolini uspio od svojih protagonista, Haris Sijarić i Kemal Čebo, dobiti i izvući najbolje, koliko je to bilo moguće, tako i u Vidri od Drasler i Perišića, Vuletić spretno koristi njihov srazmjerni početnički glumački talenat dobijajući uvjerljive glumačke performanse. Da bi došao do izražaja, rediteljski rad Vuletića u filmu u mnogo čemu ovisi o glumačkoj igri mladog trojca. Koliko god se činilo da su glumci uigrani i istiniti, toliko je režijski pristup sa stručne strane definitvno savršen i autentičan.
Vidra počinje kao film o odrastanju, ono što bi se u holivudskoj tvornici snova okarakterisalo kao “coming of age story“, a pratimo Hanu (Drasler) kojoj umire otac na dan kada se sa društvom dogovorila da odu na jezero i posmatraju pomračenje Sunca. Rastrzana između očeve smrti, majčine (Nada Vukčević) brige za samu sahranu u kojoj bi pokojnika sahranili u pilotskom skafanderu (cijlelog života je bio posvećen avijaciji), Hana odlazi iz kuće u kojoj primaju saučešće, te sa simpatijom Balšom (Perišić) i Lukom (Marković) odlazi na Skadarsko jezero. Trojac do jezera dolazi na motorima, Hana i Luka prvi, dok Balša zakasni i misleći da mu je Luka preoteo simpatiju. Na jezeru se dogode neke nesnosne stvari, Balša pokaže svoje pravo lice, a Hana se naposljetku vrati kući sama gdje je već čekala policija koju je pozvala njena majka ne znajući gdje joj je kćerka.
Na jedan izvjestan način, Vuletić je zaokružio priču na inovativan način koristeći se animacijom. Kao prvi film prikazan u Takmičarskom programu 31. Sarajevo Film Festivala, Vidra je najavila ono što se očekivalo od ovogodišnje selekcije, kao jedne od najboljih i najjačih u zadnjih nekoliko godina. Kada sljedeći petak u Narodnom pozorištu u Sarajevu bude održana dodjela priznanja Srce Sarajeva, vrlo lako bi se moglo desiti da Vidra odnese neku od nagrada.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
