“Knjiga o filmu / Filmbook“ je vizuelni enciklopedijski vodič kroz svijet filma. Ovo izdanje velika je novost i zanimljivost za sve poštovaoce filmske kulture, iznimno bogate ilustracije i pratećih vizuelnih sažetaka. Na zanimljiv, ilustrativan, sažet, koncizan i jasan način, svjetski film je analiziran i predstavljen za sve generacije od 9 do 99 godina. Autori i urednici knjige su prof. dr. Lejla Panjeta i M. Furkan Hizir.

Furkan Hizir je vizuelni umjetnik. Radi kao akademski predavač iz oblasti ilustracije, grafički dizajner, tehnički urednik, kreativni i umjetnički direktor za kulturne institucije i marketinške agencije. Za BiH je vezan od malih nogu, kada je na poklon dobio slikovnicu o Sarajevu. Univerzitetsko školovanje završava u Sarajevu, a radi na umjetničkim projektima u Turskoj i BiH. Profesionalno se bavi dizajnom, videogamingom i ilustracijom.  

Prof. Dr. Lejla Panjeta je univerzitetski profesor filmskih studija, vizuelnih komunikacija i umjetnosti. Autorica je mnogih knjiga o filmu, medijima i umjetnosti, te dobitnica priznanja i nagrada za svoje umjetničke i naučne radove.

“Knjiga o filmu“ je nastala potpuno on-line, a njena promocija također je virtualna i to radijska promocija knjige u kojoj učestvuju promotori i recezenti sa pet kontinenata. Ove sedmice na RFBiH na četiri jezika o knjizi govore: Dr. Keith Doubt, profesor emeritus na Wittenberg univerzitetu u SAD, profesorica Dr. Tuba Boz sa RMIT Univerziteta iz Canbere u Australiji, Daniel Delbene, filmski i teatarski scenarista iz Buenos Airesa u Argentini, profesor Dr. Metin Boşnak iz İstanbul Sabahattin Zaim University iz Turske, Dr. Cynthia McDermott profesorica, regionalna direktorica i šefica odsjeka na Antioch University Los Angeles and Santa Barbara iz SAD-a, Ahmed Imamović, nagrađivani filmski bh. reditelj, Sead Vegara, novinar, filmski kritičar i urednik filmskog portala Filmofil, koji je srađivao na knjizi i filmografskim listama, Nisad Selimović, novinar i filmski kritičar, i Vedran Fajković, scenarista i dramaturg. Odlomke iz knjige čita glumac Edo Husić, a urađene su ankete sa studntima Sarajvske filmske akademije i Videogaminga sa Univerziteta SSST, kojima je ova knjiga referencijalna literatura. Promociju krase zvuci Turske i argentinskog tanga, u izvedbama recezenata knjige, pored klasika filmske muzike. Moderatorica promocije i urednica emisije je Dunja Jelovac. Filmofil donosi transkripte dijelova intervjua autora knjige iz ove radijske promocije.

Kako ste došli na ovu ideju i koliko je bilo izazovno raditi na daljinu na jednom ovakvom projektu?

Furkan Hizir: Lejla i ja smo sarađivali na više projekata u kojima smo na neki način bili nosioci ideja ili realizacije, tako da nam je ovo došlo prirodno. Razmišljali smo o ovoj ideji dugo i uvijek smo htjeli da napravimo neki vizuelni vidič, glosar, riječnik ili enciklopediju, koja će biti jednostavna, sažetavi vizuelno primamljiva i to iz oblasti filma. Bilo je veoma izazovno raditi u smislu zajedničkog radnog rasporeda, postavke jezika dizajna i stila, precizne forme i procesa printanja. Biti fizički prisutan je najvažnija stvar i veoma važan korak u izdavanju nečega ovako kompleksnog. Općenito, bilo je veoma zahtjevno u smislu vremena koje smo uložili u rad na daljinu, ali nakon što smo odlučno struktuirali glavnu platformu za rad i pravila, sve ostalo je došlo na mjesto sasvim normalno.

Koji je Vaš izražajni stil kojeg ste inkorporirali u ovu ideju i zašto koristite neobični interesantni crno-bijeli dizajn?

Furkan Hizir: Vezano za dizajn i stil ilustracije, lično nisam osoba koja voli puno da priča. Ja volim biti kratak i jasan. Tako da kada nešto ilustriram ili dizajniram, želim da budem precizan i jednostavan, a da ne povrijedim glavnu poruku ili ideju. Ovako konstruiram svoj glavni jezik dizajna, što se može vidjeti u ovoj knjizi, ali i na drugim projektima. Za ovu knjigu me je inspirirao moj prethodni rad na Lejlinoj naslovnoj stranici za knjigu „Te(r)oriziranje filma“, koju sam radio prije tri godine. Htio sam da naglasim važnost noar stila, čija semantika visokog kontrasta može prenijeti jake poruke. Zato su mnoge ilustracije u knjizi urađene u ovom stilu, a crno-bijela tehnika pruža jednostavan i efikasan način komunikacije sa čitaocem. Jedina stranica u boji je poglavlje koje se bavi bojom tj. kolor filmom. Filmski jezik je urađen u crno-bijelom TV stilu. Nadam se da će uspjeti da dopre i da se svidi različitim dobnim skupinama čitatelja. Ovo je knjiga koja je vizuelna encikopedija, pa je stoga dizajniranje svake stranice veoma važno, da ne bi bilo zbunjujuće. Inspirirale su me neke stare encikopedije koje sam imao, ali sam u principu sam napravio potpuno novi layout dizajna za našu encikopediju.

Zajedno ste radili na sadržaju, tako da su nekada ilustracije slijedile tekst, a nekad je tekst rađen prema Vašim crtežima.  Je li bilo neobično kombinirati tradicionalnu ilustraciju knjige i ilustrirati bez teksta? Koja je bila Vaša motivacija za rad na ovako složenom projektu i planirate li ovakve knjige raditi u budućnosti?

Furkan Hizir: Ne. Znam o čemu je naša knjiga, a ilustrirao sam u skladu sa kontekstom sadržaja, tema, a nekada i nasumice ako bih bio inspiriran. Sretan sam sa ilustracijama i porukom koju donose. Želio sam da ovo bude živa stvar. Postoji ljubav, zahvalnost i posvećenost u ovom projektu. Najveća motivacija mi je bila iskrenost. Htjeli smo napraviti nešto originalno, infotmativno i korisno. Umjetnost je vizuleni jezik koji postoji samo u iskrenosti ekspresije. U suprotnom, gubi vrijednost i postaje korumpirana. Vjerujem da smo uspjeli da prožmemo obje naše profesije i znanje iz naših oblasti stručnosti u nešto što nudi vizuleni i tehnički sadržaj koji zaista može pomoći ljudima bolje da upoznaju ovu oblast izučavanja. Želim nastaviti raditi na ovaj način.

Kakva je bila saradnja sa Vašim koautorom? Koje nove bosansko-turske projekte planirate?

Furkan Hizir: Oboje smo veoma ozbiljno pristupili poslu. Naročito adaptirajući radne sate na daljinu. Početak je bio malo maglovit, ali nakon nekih koraka koje smo poduzeli, sve je išlo odlično. Sve u svemu, bilo je veoma dobro i inspirirajuće raditi sa Lejlom, veoma produktivno i efikasno. Za sada razmišljamo o mogućnosti da “Filmbook“ prevedemo na engleski i turski jezik i da ga distribuirano u različitim zemljama, ali zbog okolnosti izazvanih epidemijom ne možemo biti sigurni u to.

Kakvo je stanje u Turskoj sada? Nazire li se svjetlo na kraju tunela vezano za pandemiju? 

Furkan Hizir: Mislim da će ovo proći jednom. Navići ćemo se da živimo sa ovim. Trenutno, u Turskoj je kao i u svakoj drugoj zemlji. Imamo striktna ograničenja radnim danima i vikendima. Mnogi poslovi već su se integrirali za rad od kuće. Nadam se da ćemo se ujediniti i pobjediti ovo svi zajedno zbog ljudskosti i lekcija koje trebamo naučiti, te da ćemo širiti ljubav.

Lejla Panjeta u ovoj radijskoj promociji kaže sljedeće: „Ovo je veoma inovativna ideja, u skladu sa okolnostima u kojima smo. Izuzetno mi je drago zbog promocije u ovoj vrsti medijskog izražavanja. Pružilo nam je jedinstvenu priliku da se povežemo na daljinu. Moć ove vrste audio komunikacije smo u zadnje vrijeme možda malo potcijenili. Nekako mi se čini da nam vraća dignitet o tome da čujemo i razumijemo jedni druge. U vremenu infocida bombardovani smo podacima od svuda, nestrpjenjem, notifikacijama, piskovima, pištanjima naših spravica, a sve mora biti odmah i sada, dok ljudskost u svemu ovome polako nestaje. Pretvaramo se u zombije iskrivljene kičme, koji škilje jer su im oči umorne od ekrana, postajemo razdražljivi, depresivni, dekoncenrtisani i anksiozni. Ne čitamo, samo prelijećemo očima preko tekstova na društvenim mrežama ili portalima. Ne slušamo, već razmišljamo šta ćemo reći ili napisati.

Mnoge studije govore o uticaju smartfona i novih digitalnih sredstava komuniciranja na naše hormone, o novoj vrsti adiktivnosti koje nismo svjesni. Work from home samo je doprinio tome. Na ekranu radimo, zabavljamo se, odmaramo, družimo se, ljubimo se, sve virtuelno. Iskušava naše strpljenje. Moj koautor je pomenuo da je bilo teško raditi na daljinu i da ipak stvarni fizički ljudski kontakt neophodan. Slažem se da smo mi socijalna bića kojima je potrebno tako nešto, međutim vrijeme koje je uštedimo i kreativnost i originalnost koju nove tehnologije i različite aplikacije potiču, je nevjerovatna i neophodna. Bilo je jako naporno raditi na ovoj knjizi, međutim mislim da daljina nema veze sa tim. U jednom momentu kad nam je svega bilo dosta, rekla sam da se ništa ne bi promijenilo i da je on fizički blizu mene. Ja bih sjedila za svojim računarom, a on za svojim. Jer mogućnosti koje su nam pružile nove tehnologije su nesumljivo bolje od starog načina rada u ovom procesu. U principu, po tekstu se ilustrira, postoji ustaljeni urednički slijed događaja: tekst, ilustracije, uredništvo, redaktura, dizajn, korektura itd. ali to ovdje nije bio uvijek slučaj. Iz tog razloga izmišljali smo nove metode rada usklađene sa tehnologijom koja nam je dostupna.“

Kako ste došli na ovu ideju on line rada na enciklopediji? Koliko je bilo naporno i izazovno? Kome je knjiga namijenjena?

Panjeta: Početkom prošle godine Furkan Hizir me je pozvao da radimo na nekom projektu zajedno. I prije smo sarađivali, već pet godna unazad, ali nikada nismo radili zajedno kao autori i nosioci projekta. Njegove ilustracije i dizajn su mi se uvijek dopadale, to su crteži precizne i jednostavne linije, koji ne napadaju naše oči, koji smiruju naš vid i traže mentalno uključenje, potiču pamćenje i razumijevanje. Svako poglavlje smo radili na crnoj tabli, koja podsjeća na stare školske table i svaka stranica nam je bila tabula raza. Proces rada je bio takav da smo struktuirali pet poglavlja knjige i tri oblasti (teoriju, historiju i praksu filma), a nakon toga sam određivala teme i koncepte dizajna svakog poglavlja. Bio je ovo neuobičajen proces rada, veoma kreativan, inspirativan i nepredvidiv.

Lijepo je sarađivati sa ljudima čiji posao ne morate raditi. U ovom slučaju to je baš tačno, jer ja ne znam crtati, ali znam probuditi ideju za vizuelni sadržaj. Hizir sa druge strane svojom preciznošću i jednostavnošću zna stvarima dati pravu vizuelnu definiciju, emociju i oblik. Mislim da smo imali jednu dobru energiju i razmjenu kreativnih ideja u ovom procesu. I što je najvažnije, ovo smo radili radi sebe i za sebe. Mislim da je knjiga i pismo ono što nas određuje kao ljude. Današnje mlađe generacije nemaju vremena za knjigu. Samo prelistaju. S obzirom da je ilustrirana, i sa listanjem “Filmbooka“ sam veoma zadovoljna.

Već zadnjih pet godina među novim generacijama studenata (koji danas imaju do 25 godina) primijetila sam da postoje determinirajući faktori koji bi ih mogli definirati kao jednu novu digital native generaciju (ne samo kod nas, nego globalno), a to su: ljenost, prokrastinacija i daj mi recept! Jako mi je žao ove copy/paste generacije. Nisu naučeni da istražuju već da rade po urnecima i pamte podatke. Za njih je učenje kao mustra u kukičarenju. Daj mu motiv pa će on to oplesti. Kada im otvorite sva vrata i zatražite da think out of the box i pokažu svoju kreativnost oni ne znaju kuda bi. Sve im je dostupno, svaka informacija da dohvat ruke, tako da se i ne trude da provjere tačnost infomacija. Nerijetko se u udžbenicima nalaze pogrešni podaci.

Vezano za film konkretno u dva udžbenika za osnovne škole sam vidjela loše plasirane informacije o filmu. Možda je upravo količina različitih sadržaja doprinijela ovom stanju nove generacije. Neki udžbenici su toliko šareni, sa različitim stilovima, bojama, formatima sličica, lošim rezolucijama, da je jednostavno neprimjereno kičasto čak i za djecu. Ovo je razlog što smo se u “Knjizi o filmu“ odlučili za jednostavan sadržaj, i tekstualni i vizuelni, koji će uključivati i poticati čula, a ne zamarati ih.

Možete li nam preporučiti neke filmove ili serije koje ste gledali u prethodnoj godini?

Panjeta: Mnogo sam više vremena provela čitajući u protekloj godini, nego gledajući filmove, ili mi se to samo tako čini. Preporučujem par dokumentarnih i igranih serija i filmova koji su me zaista oduševili:

Serija "Better Call Saul" je spin-off prequel serije "Breaking Bad". Ovo je izvanredno   psihološko-vizuelno putovanje po čudnim putevima životne pravde i građanske prakse prava, sa pravom dozom ironije, odličnim zapletom i precizno definisanim karakterima.

"Cosmos Possible Worlds" je druga sezona dokumentarne serije astrofizičara Neila De Grassea Tysona. Nudi izvanredna naučna i grafičko-dizajnerska 3D objašnjenja.

"Death to 2020" je Netflixova parodija i satira iz anglosaksonske perspektive na događaje u svijetu protekle godine. Nasmijaće vas do suza. Kao i njihova nova komedija koju vodi Nicholas Cage "The History of Swar Words".

"The Social Dilemma" je dokumentarni film o novim medijima, koji će vas zabrinuti i natjerati na razmišljanje. Nema ljudi u crnom, ali kibernetika i interesne sfere vlasnika novih tehnologija mogli bi nas dovesti do ruba ljudskosti. Potrebno je imati granicu u svemu. Tehnologija ima svoje odlične strane, ali i tamnu stranu koja bi mogla biti zastrašujuća i pogubna.

"David Attenborough: A Life On Our Planet" je osvježio moje sjećanje na školske dane kad smo bili druga smjena, a prijepodne su se emitovale njegove emisije iz udaljenih dijelova svijeta. Ovaj film pregled je njegovog života koji prati pregled rapidnih promjena na planeti sa možda kobnim posljedicama, zbog našeg ponašanja.

"Čudo u ćeliji 7."  je topla i tužna drama koja izaziva prave katarzične osjećaje. Govori o granicama u kojima se prepoznaju ljudi i šta sve mogu činiti sa emocijom ljubavi koju otvara sva vrata.

"The Queens Gambit" i "Ethos" su dvije izvrsne serije, koje iz različitih kulturoloških i historijskih perspektiva govore o individualizmu i uklapanju u društvene norme. Srednjekrupni planovi dominantna su obilježja u obje serije, čija semantika dovodi u fokus odnose među ljudima. Kadar sekvenca, koji je rediteljsko rješenje serije "The Queens Gambit" prati odnos glavne junjakinje prema neprijateljski nastrojenom okruženju, psihološki ostavljajući dojam na gledaoca kojim se postiže kontinuitet vizuelnog pokreta i simbolizira fluidnost njenih misli.

Upotreba zuma u "Ethosu" naglašava fokus na pojedinca, kojeg izvači iz mase istih pojedinaca, specijalno panoramskim planovima gradova i sela, u kojima priroda i građevine teleobjektivom izgledaju nabijeno i nagomilano, tako da se karakteri čije se sudbine spajaju na pojedinim životnim prekretnicama, izdvajaju kao tipovi alijeniziranih individua u društvenoj masi, koja je izrazito polarizirana. Odbacivanje ovog društvenog konteksta i stereotipije društvenih normi u obe serije završava u toploj i pozitivnoj energiji, sa porukom da je svaki problem rješiv.