Never Leave Me: Kad Bosanci snimaju film o sirijskim izbjeglicama

Piše: Sead Vegara

Bh. rediteljica Aida Begić 2001. godine na Filmskom festivalu u Cannesu prikazala je svoj kratki debitantski film Prvo smrtno iskustvo i to u zvaničnoj selekciji Cinefondation, a već sedam godina kasnije, 2008. i svoj dugometražni prvijenac Snijeg koji je osvojio nagradu programa Sedmica kritike (Critics Week). Njen drugi dugometražni igrani film Djeca je stigao najdalje i to u programu Izvjestan pogled (Un Certain Regard) osvojivši Specijalno priznanje žirija, iako je apsolutno zaslužio glavni Takmičarski program Cannesa. Sa trećim filmom Nikad me ne ostavljaj (Never Leave Me, 2017) Begić ipak nije prošla dalje od pomenutih prijašnjih filmova, niti je bilo govora o premijeri u Cannesu, ali to uopšte ne znači, niti treba da predstavlja neki manjak, jer je zaista riječ o sada već istančanom rediteljskom rukopisu, te filmu koji je snimljen sa puno razumijevanja i ljubavi prema protagonistima i tematici kojom se bavi.

Nikad me ne ostavljaj; režija: Aida Begić; uloge: Carol Abboud, Motaz Faeh Basha, Isa Demlakhi, Feyyaz Duman, Nisreen Faour; 2017.

A tematika kojom se bavi novi film Aide Begić jeste gorući problem sa kojim se susreo današnji svijet – sirijske izbjeglice. Film Nikad me ne ostavljaj zasnovan je stvarnim sudbinama djece, dječaka i djevojčica koji su izbjegli iz Sirije u Tursku i pokušavaju se uklopiti u tamošnje društvo, te se spojiti sa svojim najmilijim, očevima i majkama. Dječaci umjesto da idu u školu primorani su prositi i prodavati maramice kako bi najstariji od njih mogao sav novac dati čovjeku koji ih iskorištava. Svojevrsni dikinsovski momenat u filmu ogleda se baš u tome, ali mlađarija ima i svoju računicu, te skupljaju novac kako bi mogli otputovati u Istanbul i prijaviti jedog od njih na talent show da pjeva. Oni su od onih sretnijih koji imaju krov nad glavom, dok ima i drugih koji navečer traže mjesto za spavanje po ulicama i pokrivaju se kesama za smeće.

Film je ispunjen nadom i odiše pozitivizmom iako govori o tako sumornoj temi, te posjeduje i momente u kojima će vam se osmijeh pojaviti na licu. Naravno, i suze. A da je već izgradila svoj rediteljski autorski potpis Begić nam dokazuje na način kojim uz sugestivnu upotrebu klasične muzike (Frederic Chopin), koristi kameru i mizanscen unutar kadra, tako da se bez prvobitnog znanja filmskog autora može sa sigurnošću ustvrditi da je to upravo film Aide Begić. I u najboljem mogućem svjetlu, Begić koristi znanje i kao i svaki istinski umjetnik “krade“ (dok plagijatori kopiraju) ono najbolje od iranske škole filma i to ponajviše Jafara Panahija.

Sve to rečeno i napisano, film Nikad me ne ostavljaj svoju bh. premijeru je imao u petak 20. aprila u okviru Modula memorije 2018. u prepunoj sali multiplexa Cinema City u Sarajevu, a mnogobrojna filmska ekipa predstavila se publici na čelu sa rediteljicom Aidom Begić. Begić je skrenula pažnju na grupu izbjeglica iz Sirije smještenih na lokaciji Vijećnice u Sarajevu, te pozvala sve građane da pripomognu koliko su u mogućnošću, jer još prije više od 20 godina i sami smo bili u sličnoj poziciji.

 
Prehodna
A Quiet Place: Pokušajte gledati "Mjesto tišine" i progovoriti
Sljedeća
Avengers: Infinity War - Gdje je puno baba kilava (ni)su djeca