Mortal Instruments: Stari sastojci – novi recept

the_mortal_instruments_city_of_bones_movie-widePiše: Lejla Panjeta

Uspjeh teen vampire young adult žanra u literaturi i filmu, te stilsko-žanrovsko obilježje serijala, kojim se osigurava kontinuirani profit, kroz „navlačenje“ masovnih obožavatelja, izgleda da nije kratkotrajnog prolaznog karaktera. Twilight, True Blood, Vampire Diaries, i slično, otvorili su vrata i adaptaciji romana Mortal Instruments, te Vampire Academy. Kritka je veoma oštro dočekala prošlogodišnji City of Bones, prvi nastavak  serijala Mortal Instruments, no filmovani uradak Vampirske akademije, najnovijeg serijala iz 2014. godine prema romanima Richelle Mead, van svake je kritičke evaluacije. Film djeluje kao asesoar romanima, još jedan detalj u promotivnom paketu za prodaju proizvoda namijenjen isključivo fanovima šest knjiga. Nategnutost priče, opterećenost narativnim detaljima studentskog žargona, gluma ekvivalentna C produkciji, dinamika režije – smjena dijaloških scena, u kojima nema nikakvog ritma kroz koji je omogućena percpecija onoga što likovi izgovaraju i sklad sa onim što rade, čak ni ekstremno dobre kaskaderske i borilačke scene u kombinaciji sa vidljivo ne baš jeftinim specijalnim efektima i konačno eksplicitne romantične scene u ovoj vrsti filma, nisu uspjeli kompenzirati lošu dramatičnost, ritam i konfuziju u postavci i funkcionalnosti svijeta fantazije da bi se dobio jedan koherentan dvosatni proizvod. Ukratko, literarni predložak je pogodan za serijsku adaptaciju, a ne filmsku, što bi svaki barem minimalno filmski obrazovan donosilac odluka u procesu produkcije mogao zaključiti. Jednom rječju fijasko. No, ovaj katastrofalan box office, kao i kritička recepcija, postavljaju pitanje o uništavanju filmskog prostora u pop kulturi folklornog mita o vampirima kroz još uvijek uspješan young adult žanr. Iako je jedna od lošijih franšiza u prošloj godini, Mortal Instruments ekranizacija City of Bones-a trebala je biti filmski hit, a specijalno ako se  komparira sa kritički tragičnom ekranizacijom Vampirske akademije. Upravo zbog toga, ako se uzme u retrospektivi i komparaciji sa VA, MI zaslužuje ponovno kritičko preispitivanje. Šta su ključne pogreške kod Mortal Instruments popularne fantazije?

Instrumentarij smrtnika: Grad od kostiju; reditelj: Harald Zwart; uloge: Jamie Campbell Bower, Lily Collins; 2013.

IMDb rejting: 6,0/10

Rotten Tomatoes rejting: 12%

The-Mortal-Instruments-City-Of-Bones-CoverMortal Instruments (Instrumentarij smrtnika) je heksaloška fantazija o svijetu potomaka palih anđela (Shadowhunters) koji se bore protiv demona prikrivenih u ljudskoj ili drugoj formi života nevidljivih za obične smrtnike u realnom svijetu, a pri tome održavajući primirje između vampira, vukodlaka, vila i čarobnjaka (Downworlders). Prva u serijalu City of Bones (Grad od kostiju), objavljena je 2007. godine, a istoimeni film premijerno je prikazan u ljeto 2013. godine. Krajem  maja ove godine očekuje se promocija posljednje knjige iz serijala. U film je uloženo 60 miliona dolara, a ukupni profit američkog i stranog box office-a iznosi 90,5 miliona dolara. Cifra sa kojom produkcija nije zadovoljna. Očekivao se veliki ljetni hit, iako je film pogodniji za zimsko predpraznično rapoloženje. Prava za ekranizaciju nije uzeo nijedan veliki studio, ali Constantin Film, iz Njemačke specijaliziran je za sofisticirani entertainment, specijalne efekte, ali i drame poput Imena ruže. Rejting PG-13, koji sugeriše seksualnost, te sadrži određeni nivo nasilja i akcije prihvatljiv za publiku od 13 godina, sadržajno je usmjeren na ciljano tržište ove dobne grupacije, iako zaplet i karakteri sugerišu da bi se priča mogla uraditi i sa ozbiljnijim rediteljskim uklonom prema svijetu fantazije, postavljenim u okvire pop kulture sa podlogom folklora, mitologije i klasika.

Medjutim, publika i obožavatelji ovog žanra, rastu zajedno sa žanrom. Twilight fanovi trenutno očekuju erotsku dramu 50 Shades of Grey. U tom kontekstu bi se trebao analizirati promašaj Mortal Instruments na kino blagajnama, kao i u kritičkoj recepciji. Tržištu je potreban novi Harry Potter i novi Gospodar prstenova, a Mortal Instruments su imali predispozicije da upravo nastave tradiciju fantazije na novom nivou, u izuzetno maštovitom nadrealnom svijetu, sa dramaturški veoma kreativnim ustrojstvom sukoba izmedju različitih bića, te ljubavnim pričama glavnih junaka, ali i sporednim zapletima i romantičnim zapletima izmedju različitih „rasa“ (vampira, vukodlaka, čarobnjaka i palih andjela) i istih polova. Pored tema odrastanja, priča se bavi edipovskim kompleksima, represijom seksualnosti, diskriminacijom polova i rasa, homoseksualnim rodnim pitanjima, te općenito propagira globalizovanu multikulturalnu sredinu različitosti u kojoj se zadržava i njeguje duh individualizma i podržava borba za pravičnost i istinu. Iako inspiraciju crpi iz Harryja Pottera, Twilighta, Star Warsa, pa čak i klasičara poput Dickensa, ovaj serijal ne liči na ubudjali hljeb, već na upravo pravu dozu starih sastojaka u novom receptu koji dobro funkcionišu zajedno.

HT_mortal_instruments_review_lpl_130821_16x9_608Ušavši u ovaj interesantni svijet, filmska ekipa kao da se u njemu izgubila, sa određenim parodiranjem i novim kreativnim rješenjima koje nimalo ne liče na original. Upravo ono što film čini zasebnom umjetnošću svjetla, pokreta, glume i naracije, moguće je analizirati kroz ovu adaptacju. Zadržavši atmosferu i dinamiku fantazije iz knjige, film donosi potpuno novu priču, u kojoj su mnogi ključni elementi zapleta promijenjeni, ali savršeno funkcionišu u okviru novonastale filmske dramaturgije. Improviziranje i glumačka kreacija vidljivi su do te mjere da se osjeti njihovo uživanje u igri koju su stvorili od zadatog svijeta. Glavni junak, Jace, u tumačenju svog lika ušao je u potpunu krajnost, predstavivši ničeovski dionizijski  karakter (nabildan i izrezbaren ožiljcima), kao izgubljenu dušu apolonskog kvaliteta, do granice bolesti mršavog, ali žilavog, sarkastičnog i samouvjerenog skoro super heroja. Bez obzira što je potpuni kontrast zadatom liku, on funkcioniše savršeno u ovoj verziji adaptacije. Realistične akcione scene, bez specijalnih efekata, žica i drugih borilačkih kompjuterskih pomagala, su izuzetno dinamični, u funkciji novonastalog zapleta, prihvatljivog ritma i razumljivi za neupućene preko knjiga u ovaj fantastični svijet i sukobe unutar njega. Iako su odredjeni likovi tretirani kao statisti sa zadatkom, osnovna priča ne gubi na kvalitetu, a film ipak zadržava specifičnu atmosferu magičnosti i individualizma u ovom fantastičnom svijetu. Detalji funkcionisanja magije u ovom svijetu su nedovoljno objašnjeni, ali reditaljski koncept realizma sa srednjekrupnim i krupnim planovima, karakterizacije likova, upotreba stedikema i svjetlosnih kontralihta, sa kratkim uvodnim totalima scena gradiozne scenografije, ne dozvoljavaju razvučeni narativni, a vizuelno gargantuanski pristup ovom magičnom svijetu. Umjesto specijalnih efekata, fokus je na narativnim i karakternim vizuelizacijama i dočaravanju atmosfere ovog magičnog svijeta.

-The-Mortal-Instruments-City-of-Bones-official-illustrated-companion-photos-clary-fray-35254378-1929-1536I sve dobro funkcioniše do samog kraja, kada Clary, glavna junjakinja saznaje da je Jace njen brat. Mortal Instruments postaje Moral Instruments. Začetak romantične priče izmedju glavnih likova sugeriše da se radi o incestu, te stoga podsjeća na klasične tragedije, u kojima heroj (samouvjereni Jace) plaća cijenu svoje samouvjerenosti (hybris) kroz hamartiu, tragičku krivicu, koju je zadatost sudbine stavila pred glavnog junaka. Ovu epifaniju uništio je rejting (ili želja za većim profitom). Umjesto da tragičke okolnosti budu izvedene u klasičnom maniru, mi unaprijed znamo da glavni junaci nisu brat i sestra, čime se dramska napetost narednih nastavaka, ali i šokantno otkriće gubi radi vještački stvorenog dramatrurškog iznenađenja koje se ogleda u epifaniji za oba glavna lika istovremeno.

Tragedija u kojoj bi trebalo da mi ne znamo, zajedno sa likovima, da zapravo nisu napravili incest (a umjesto toga mi znamo, oni ne znaju), izgubila je na dramatičnosti i napetosti, ali dobila na melodramatičnosti, tj. postala je sapunska opera. Ono što je imalo potencijal ozbiljne klasične naracije u svijetu fantazije prema novom receptu, pretvorilo se u telenovelu. Jedan nepromišljen scenarističko-rediteljski potez sveo je jedan izuzetno kreativan svijet sazdan od popularnih i posuđenih elemenata najinteresantnih fantazija 20. vijeka, na običnu serijsku limunadu. Stavljanje moralnih razloga ispred kreativnih, u cilju očuvanja rejtinga umanjuju tragičnost šokantnosti koju je priča mogla postići. Umjesto toga ostala je na nivou kreativno improvizovane adaptacije ukradenih elemenata iz već etabliranih fantazija pop kulture sa melodramatičnim krajem.

  Lejla Panjeta je vanredni profesor iz oblasti filmskih studija, vizuelnih komunikacija i ideologije na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je multimedijalnu režiju i žurnalistiku, magistrirala komunikologiju i doktorirala filmsku propagandu iz oblasti komunikacijskih nauka.    
Prehodna
Bleeder: Univerzalna neorealistična nota
Sljedeća
Capitalism: A Love Story