Piše: Sead Vegara

Četvrtak je obično dan kada u kina stižu novi filmovi, dok je petak dan za izlazak i potencijalni odlazak u kino. Tako je oduvijek bilo i tako će vjerovatno i ostati. Vaš omiljeni kinematografski ovisnik je po osnivanju same rubrike imao namjeru da se posveti recenziranju filmova sa redovnog kino-repertoara. Nekad je taj repertoar toliko slab da se moralo potezati za nekim starijim, kvalitetnijim naslovima koji svakako zavrjeđuju vašu pažnju. Ipak, slučaj je takav da obično filmove recenziramo sa zakašnjenjem od sedam dana, jer baš i nemamo pogodnost pogledati film prije nego krene u distribuciju. Projekcije za kritičare u Sarajevu i BiH su puka bajka. U susjednim zemljama to je uređenije i obično za film koji taj četvrtak počinje sa prikazivnajem u kinu u dnevnoj štampi možete pročitati osvrt. Opet, ko to još prati i ko se uzda u kritačerevo mišljenje? Više se polaže u “preporuke raje“: “dobar“, “beton“ i tome slično, ili “odron da ne može biti veći“ i slične varijacije. Sada, ako se uzdate u mišljenje potpisnika ovih redova onda je odlazak u kino petkom uvečer i gledanje najnovijeg filma koji obrađuje legendu o velikom majmunu – King Kongu Kong: Skull Island puni pogodak. Pod uslovom svakako da ste ljubitelj avanturističkih filmova.

Kong: Otok lubanja; režija: Jordan Vogt-Roberts; uloge: Tom Hiddleston, Samuel L. Jackson, Brie Larson, John Goodman, John C. Reilley; 2017.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 79%

Kong: Skull Island predstavlja odličnu zabavu od momenta kada krene uvodna špica pa sve do trenutka kada je posve jasno da je film završen. Ono što je odličan i suptilno urađen potez jeste ubacivanje klasične jazz numere „We'll Meet Again“ na sami kraj kojom se daje do znanja da priča nipošto nije završena. Što svakako trebate da znate jeste da ovo nije remake „King Konga“, već bismo ga mogli nazvati svojevrsnim rebootom, a koliko uspjelim pokušajem box office će presuditi.

Radnja je smještena u sedamdesete godine prošlog stoljeća po samom završetku rata u Vijetnamu. Jedinica koju predvodi pukovnik Preston Packard (Samuel L. Jackson) poslužiti će kao vojna pratnja naučnicima koji namjeravaju da se upute na otok do kojega nikada niko nije došao, Otok lubanja, kako bi uzeli određne uzorke i istražili okolinu. Pogađate, iza svega toga se krije nešto misteriozno, a na trenutak da otkrijete šta je to nećete čekati dugo: čudovišta postoje. Veliki majmun King Kong ovoga puta nije samo malo veća verzija, već majmun gotovo velik kao sama zgrada i još i veći. U samom prologu prvi je susret sa velikim majmunom, a do momenta kada se Kong pojavi po drugi put, pratimo pripremne pokušaje za ekspediciju, novačenje ljudi; bivši pripadnik SAS-a James Conrad (Tom Hiddleston) koji će poslužiti kao vodič ekspedicije na nepoznatom terenu, antiratna fotografkinja Mason Weaver (Brie Larson) koja misli da će se “ogrebati“ za Pulitzera snimajući misiju, dok naučnici Bill Randa (John Goodman) i Houston Brooks (Corey Hawkins) baš i ne dijele sve informacije sa njima. Odred vojnika koje predvodi Jackosnov lik sastavljen je od zanimljivih individua, doduše blago karakterno skiciranih, tek toliko da bi mogli da služe i imaju svoje mjesto u priči. Kada se helikoptrerima, naučnici i osoblje u pratnji vojske probiju do otoka, Kong stupa na scenu i jasno vam je da od tada kreće borba na život i smrt. Ali borba ne sa Kongom, iako Jackosonov lik želi da usmrti čudovište koje je odgvorno za smrt nekoliko njegovih vojnika, već borba sa drugim čudovištima koja vrebaju iz zemlje i raznim drugim smrtonosnim bićima otoka netaknutog civilizacijom kakvu poznajemo.

Specijalni efekti su u potpunosti u službi priče i nikada sami sebi svrha, od samog Konga koji je dočaran pomoću motion-capture tehnologije (u biti Kongovi pokreti su pokreti glumca koji je na sebi imao odijelo sa senzorima pomoću kojih su kretnje prenešene u kompjuter i onda animirane), njegovog obračuna sa helikopterima, pa sve do sukoba sa drugim čudovištima. King Kong novozelandskog oskarovca Petera Jacksona (trilogija Lord of the Rings) je bio remake orignalne verzije iz 1933, raskošno produciran, sa zapanjujućim produkcionim dizajnom i fe-no-me-nal-nim specijalnim efektima, ali se nekako činio previše... previše “razvikan“. Dakako, tu je bila plavuša (Naomi Watts) koja vrišti, hrabri junoša (Adrien Brody) koji će pokušati da je spasi, i naravno King Kong kojeg je pomoću motion-capturea dočarao nenadmašni Andy Serkis (učinio je to prvi put sa Golumom u LOTR-u). U filmu Kong: Skull Island nema plavuše koja vrišti, nema ljudi koji hoće Konga dopremiti u grad i predstavljati ga kao cirkusku atrakciju, ali zato ima onih koji ga žele vidjeti mrtvog i učinit će sve da se to i ostvari.

Reditelj filma Jordan Vogt-Roberts, je na izvjestan način napravio poveznicu sa još jednim mitskim filmskim čudovištem – Godzillom, iako nigdje ne spomenutim pod tim imenom, ali dovoljno da se napravi nit na osnovu koje će moći da u budućnosti upare dva čudovišta u filmu. Priča filma možda i ima priličnih rupa i nedostataka, ali preko svega toga se može preći ako zažmirite polovično na jedno oko, te date sebi oduška uživajući u magiji pokretnih slika.