Frankie and Johnny: Vjera u neizmjernu moć ljubavi

Frankie and Johnny: Vjera u neizmjernu moć ljubavi

Frankie_and_Johnny_poster1675868395.jpg Piše: Sead Vegara

Ponekad vas odlazak u teatar može podsjetiti na omiljeni film, te vas igra glumaca u predstavi toliko očara da poželite ponovno pogledati pokretne slike nastale na osnovu tog istog pozorišnog komada. Predstava u pitanju je ona po drami Terrencea McNallyja “Frankie and Johnny in the Claire de Lune“, a glumci u predstavi su nevjerovatno glumački razigrani i isto toliko uvjerljivi Helena Vuković i Adnan Goro. Film u pitanju je naslovljen Frankie and Johnny (Frankie i Johnny, 1991), a glumci su Michelle Pfeiffer i Al Pacino.

Frankie i Johnny; režija: Garry Marshall; uloge: Al Pacino, Michelle Pfeiffer, Hector Elizondo, Kate Nelligan, Nathan Lane; 1991.

IMDb rejting: 6.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 69%

Scenarij za film potpisuje sam dramatičar McNally, dok je za režiju zaslužan sada već legendarni Gerry Marshall (Pretty Woman, 1990). McNally je od svog komada bukvalno smještenog u jedno veče u sobi konobarice Frankie (Vuković) u kojoj će se miriti i svađati sa kolegom sa posla, kuharom Johnnyjem (Goro), u filmu uspio ispripovijedati tako lijepu priču sa razrađenom dramaturgijom, proširivši dešavanja na nekoliko dana, dodavši dosta likova od kojih je svaki toliko vješto psihološki iznijansiran, a već savršeno odglumljen.

Izvanredna Helena Vuković i izvrsni Adnan Goro uspjeli su u komadu u sat i dvadesetak minuta, stvoriti mikrokosmos ljudskih odnosa, te suptilno naglasiti i opisati pozadinsku priču. Pozadinsku priču u kojoj su McNally i reditelj Marshall u nešto dužoj minutaži prepleli živote mnoštva likova i ponovno ujedinili filmski glumački dvojac, Pfeiffer i Pacino, nakon De Palminog Scarfacea (Lice sa ožiljkom, 1983). I dok je u De Palminom ostvarenju sve frcalo od eksplozivne energije i sirove strasti između dvojca, u Marshallovom filmu sve je svedenije na čistu emociju i pravu pravcatu nepatvorenu ljubav.

Priča o dvoje usamljenih ljudi koji se bore i boje pronaći srodnu dušu. Pacinov Johnny je svježe pušten iz zatvora (“propalo falsifikovanje potpisa“) i dobija posao u restoranu kao kuhar kod vlasnika Grka Nicka (rediteljev kućni glumac Hector Elizondo), a Pfeifferova Frankie tu radi kao konobarica. Od ostalih likova u filmu tu su još druge dvije konobarice, namiguša Cora (Kate Nelligan) i povučena Nedda (Jane Morris), pomenuti vlasnik Nick, Frankiein prijatelj i komšija homoseksualac Tim (Nathan Lane), te još mnoštvo glumačkih minijatura.

Sve tako lijepo skrojeno i dočarano da je prosto uživanje gledati sve te epizode u životima likova, od nadasve komičnih momenata u restoranu, pa do ljubavnih iskrica između Pfeifferove i Pacina. Jednom riječju: Prelijepo. Sam naslov film (i drama) duguje istoimenoj popularnoj američkoj pjesmi, koja datira još iz 1904, a govori o ženi koja zatekne svog dragog u naručju druge, te ga ubije. McNallyjev komad ne ide u tom pravcu (očito! riječ je ipak o romantičnoj drami/komediji), već se (po)igra(va) sa emocijama, ostavljajući nadu onima još uvijek zaljubljenim i koji nisu prestali vjerovati u neizmjernu moć ljubavi. Sve to uz podlogu jedne od najljepših muzičkih kompozicija, “Claire de lune“, francuskog kompozitora Claudea Debussyja.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje     

Prehodna
Wedlock: Dok nas eksploziv ne rastavi
Sljedeća
The Mummy/The Mummy 2: Indiana Jones u pijesku vremena