Diamonds Are Forever: Nije dijamant sve što sja

Diamonds Are Forever: Nije dijamant sve što sja

Piše: Marko Njegić

Honorar od 1.25 milijuna dolara plus 12.5 posto od zarade u američkim kinima dobio je Sean Connery da se vrati ulozi Jamesa Bonda u sedmom filmu iz serijala Dijamanti su vječni (Diamonds Are Forever, 1971). Zlatni niz od pet "Bondova" – Dr. No, Iz Rusije s ljubavlju, Goldfinger, Operacija Grom, Samo dvaput se živi – Connery je prekinuo i napustio franšizu umoran od poistovjećivanja s ulogom tajnog agenta 007. Zamijenio ga je George Lazenby i snimio U službi Njezinog Veličanstva, ali Conneryjeva zamjena i film nisu najbajnije dočekani u realnom vremenu. Producentima Albertu R. Broccoliju i Harryju Saltzmanu bio je to znak da publika još uvijek želi Conneryja i napravili su sve da vrate Bonda originalnom Bondu, osiguravši glumcu tada rekordan glumački honorar.

Dijamanti su vječni; režija: Guy Hamilton; uloge: Sean Connery, Jill St. John; 1971.

IMDb rejting: 6.5/10

Rotten Tomatoes rejting: 63%

Ipak, kako su prošle duge četiri godine od Conneryjeva posljednjeg filma i glumac je prešao 50-u, Broccoli i Saltzman htjeli su igrati na sigurno. Za Dijamanti su vječni angažirana je dobitna ekipa Goldfingera, najvećeg kinohita dotadašnjeg serijala iza Thunderballa: redatelj Guy Hamilton, direktor fotografije Ted Moore i pjevačica Shirley Bassey da otpjeva drugu naslovnu pjesmu serijala. Nažalost, nekadašnja iskra se nije upalila i magija se nije ponovila: Diamonds Are Forever je (potvrđeno na novo gledanje) najslabiji Conneryjev "Bond" uz njegov idući povratnički neslužbeni film Never Say Never Again, ujedno i jedan od najslabijih dijelova serijala pored relativno slično postavljenog Die Another Day s Pierceom Brosnanom, koliko god bio još uvijek gledljiv zbog "comebacka" glumca neporeciva šarma i šačice dobrih trenutaka.

Nakon uspjeha megalomanskog You Only Live Twice, za Bonda do daljnjega više nije bilo natrag na razmjerno umjerene postavke formule u Goldfingeru, kamoli još svedenije akcijsko-špijunske početke serijala lišene "hi-tech" spravica kakvima je naginjao realističiji i mračniji On Her Majesty‘s Secret Service, posljedično zaradivši dvostruko manje od prethodnika u američkim kinima. Dijamanti su vječni počinje dojmljivo kao logičan, naizgled dostojan nastavak U službi Njezinog veličanstva i preteča Dozvole za ubojstvo Timothyja Daltona s Bondom na osvetničkom putu, ali se ubrzo pretvara u inferiorniji nastavak Samo dvaput se živi i slabiju prethodnicu Špijuna koji me volio i Operacije svemir Rogera Moorea te Brosnanova Zlatnog oka.

"Gdje je on? Gdje je Blofeld?", pita Bond u dotad nikad brutalnijem i nemilosrdnijem izdanju mlateći svakog tko mu se nađe na putu. Scena počinje prolijetanjem nekog negativca kroz interijer japanske kućice od posljedice Bondova udarca. Kako bi dobio informacije o arhi-neprijatelju, krivcu za smrt njegove žene u finalu On Her Majesty‘s Secret Service, Bond je zamalo pridavio i neku ljepoticu, i to gornjim dijelom njezina kupaćeg kostima koji je u prijašnjim filmovima isključivo svlačio. Kad napokon dođe do Blofelda (Charles Gray), agent 007 ga prilično lako sredi, točnije utopi u bazenu pregrijanog blata, uz valjda najmanje nadahnuti "post-mortem" šlagvort serijala "Dobrodošao u pakao, Blofeld!", bez pretjerane napetosti i drame, kao da je jedan u nizu negativaca, a ne najveći neprijatelj koji je ubojstvom Tracy Bond ostavio rupu u njegovu srcu.

Priča se potom okreće u SF-ovskom nebo-sateliti smjeru You Only Live Twice i Bond dobiva novi zadatak po "ps-u", ponašajući se kao da nije izgubio ženu dok zavodi sve što stigne i polako otkriva da trgovina dijamantima ima viši cilj u vidu izgradnje svemirskog laserskog oružja i, klasika, izazivanja nuklearnog incidenta na relaciji Amerika-Rusija. Iza svega stoji Blofeld koji ima dvojnike, ako ne i devet života kao ona perzijska mačka u njegovom naručju, no mogao je stajati i netko drugi. U filmu se ne osjeti nikakva povišena tenzija zbog toga što se Bond ponovno mora suočiti s ubojicom njegove žene i gubitak novopečene supruge ne iščitava se na Bondovu licu.

Istina, Connery nije taj gubitak proživio u prvom licu, već Lazenby, ali je nezainteresiran da ga naknadno proživi, a redatelj ne koristi pretjerano to što pred sobom ima malo starijeg Bonda. Veliki minus jest da junak, time i gledatelj, praktički ne osjeća nikakve reperkusije najgorče i najganutljivije završnice u povijesti Bond-serijala s kojom se mogu samo usporediti krajevi Casina Royale i Za smrt nema vremena. Minus filma jest i da Blofelda glumi Gray, tumač britanskog agenta u Japanu u Samo dvaput se živi (Dikko Hendersen), odnosno možda bi se pretvorio u plus da se to nadahnuto iskoristilo, tipa da je posrijedi bila samo neka "blofeldovska" krinka i da ovaj nije stradao. Jasno, postoje i neki plusevi, zaključno sa završnom pirotehničkom akcijom helikopterskog napada na naftnu platformu u približnoj formaciji Apokalipse danas.

Žestoka tučnjava u liftu podsjeća na duel u kupeu iz From Russia With Love i nivelira scenu kad Bonda mlate karate cure Bambi i Thumper (Lola Larson, Trina Parks). Potjera u Las Vegasu s crvenim Mustangom kojeg će Bond voziti na dva kotača nivelira blesavu jurnjavu mjesečevim vozilom u pustinji. Kratka pojava raskošne Lane Wood kao Plenty O‘Toole nivelira, pak, lik i djelo prve američke Bond-djevojke Tiffany Chase (Jill St. John), jedne od najblesavijih u serijalu, upamćene po audiokaseti u stražnjem dijelu bikinija. "Hi, I‘m Plenty, Plenty O‘Toole", predstavi se jedra, duboko dekolteirana djevojka. "But of course you are", zagledan u njezino poprsje ispali Bond kojeg kasnije, s njom, negativci neće uhvatiti "samo s podignutim rukama".

Konačno, plaćeno-ubojički gay dvojac, mr. Kidd i mr. Wint (Putter Smith, Bruce Glover), subverzivno nivelira Bondov seksualni nagon prema suprotnom spolu. "Prilično je atraktivna... za jednu damu", kaže jedan od dvojice ubojica koje će Bond zapaliti i raznijeti bombom iz torte. Diamonds Are Forever je trebao biti prasak od filma, šlag na vrhu Conneryjeve "bondovske" torte i trijumfalno završiti glumčevu 007 eru, premda to na koncu nije bio njegov posljednji nastup u ulozi Bonda. Nikad ne reci nikad.

Blofeld odjeven da ubije

Bruce Glover je otac Crispina Glovera (Povratak u budućnost) koji se ugledao na očevu ulogu u Dijamanti su vječni kad je portretirao negativca u Charliejevim anđelima. Blofeld se u jednoj sceni prerušava u ženu, izgledajući kao preteča negativca u Odjevenoj da ubije.


Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prehodna
Falling Down: O-brana i zaštita
Sljedeća
Pogled u prošlost: “Jackie Brown“