All The Pretty Little Horses: Put naprijed vodi nazad

Piše: Nino Romić

Odjavni unos u igranu selekciju ovogodišnjeg Takmičarskog programa Sarajevo Film Festivala je grčki film, All The Pretty Little Horses (Svi ti lijepi mali konji), prilično složeno predstavljena priča o mladoj porodici, krivnji i potrebi za bijegom od prošlosti. Ne bi li se udaljili od tragedije u svojoj neposrednoj prošlosti, Aliki (Yota Argyropoulou) i Petros (Dimitris Lalos) odlučuju napustiti svoj dom u Ateni i zajedno sa svojim mladim sinom započeti novi život u malenom obalnom mjestu, daleko od gradske vreve i svog starog doma.

Nakon pregledanja i obilaženja nekretnina, Aliki i Petros se odlučuju za novu kuću, ali njihov stari dom još uvijek baca sjenu na njih i njihov uzdrmani brak. Komunikacija, kada je uopće prisutna, naginje tihoj napetosti. Njihov svijet je postao istovremeno skučen i previše otvoren. Petros, koji je između dva posla, sluti da mu je karijera pri zalasku, a Aliki osjeća potrebu da se vrati u staru kuću u Atini. Premda oni to odbijaju priznati, kako sami sebi, pa tako i jedno drugome, Aliki i Petros započinju voditi odvojene živote usporedno, umjesto jednog zajedničkog.

All The Pretty Little Horses u svom prvom činu uspostavlja da se Aliki i Petros kreću odvojenim putevima vrlo uvjerljivo, nagovještavajući dvije prilično odvojene destinacije na kraju istih. Međutim, kako se radnja nastavlja razvijati, a gledatelji počnu dobivati malo više razbacanih mrvica o središnjem događaju filma, koji se naravno desio prije uvodne scene i nikada nije u opisan u cijelosti ili barem ne u jednom trenutku. U svojoj drugoj polovici, pak, film otkriva suštinu radnje – Aliki i Petros su na istom putu, nazad u staru kuću. Oni su je napustili u fizičkom smislu, ali oni još uvijek borave, u svojim najdubljim mislima, između njena četiri zida i okućnice. Da bi zaista napustili staru kuću, igrom ironije, oni se tamo prvo moraju vratiti.

Režiser Michalis Konstantos nam detalje daje na kapaljku i potrebno je vremena da svi dijelovi poslože u jednu cjelinu. Ovo je vrlo pasivan način predstavljanja priče, pa se All The Pretty Little Horses ponekada čini kao intertan naslov. S time, nekim gledateljima će film biti odveć spor, naročito nakon dva vrlo hitro tempirana naslova koji prethodili All The Pretty Little Horses. Najbolja pogodnija usporedba sa drugim takmičarima bila bi ona sa rumunskim Otto The Barbarian, zbog postepene naravi razvijanja radnje i hranjenja gledatelja malim mrvicama podataka. Međutim, za razliku od tog naslova, All The Pretty Little Horses ima daleko svjetliji završetak. Kao svjetlo na kraju tunela, kraj filma je nenadano vedar.

Sa tom naročito uslovljenom preporukom, gledatelji i virutelni posjetitelji mogu pronaći i gledati All The Little Horses, zajedno sa svim ostalim naslovima u Takmičarskom, pa i svim drugim programima, na ponudi festivalske online platforme ondemand.sff.ba do okončanja 26. Sarajevo Film Festivala.

Prethodna
Mavzer: Braća, vukovi i osveta
Sljedeća
Wood: Parket kao ostavština kolonijalizma